Svojoj se kamenoj kućici uz more vraćala pola stoljeća, odlažući najradije u njoj sve svoje kofere. Kad bi uvečer sunce zašlo, uživala je u svome vrtu udišući opojne mirise metvice, bosiljka, ružmarina, ruža... Uživajući u miru i tišini, spustila bi se u more i između barki zaplivala prema Daksi... Potom bi se vratila u svoj lijepi vrt i čitala. Tako je teatrologinja, književna kritičarka i književnica Mani Gotovac opisivala ljeta u Mokošici na moru, koja je provodila u kućici s brojem 9.
Veliko gradilište bez spokoja
Danas, prvo ljeto otkako je Mani otišla, dubrovačka četvrt Mokošica veliko je gradilište, bez puno mira i spokoja, mehanizacijom su preorane uličice uz more. Naime, započeta je milijune kuna vrijedna gradnja sustava kanalizacije i vodoopskrbe pa će se u Staroj Mokošici – onoj koja je na moru – napraviti oko tri kilometra novog cjevovoda za odvodnju te dva i pol kilometra cjevovoda za vodoopskrbu.
Radovi su i u Novoj Mokošici, naselju nastalom osamdesetih godina prošlog stoljeća i izdignutom iznad mora. Možda je ova čudnovata turistička sezona idealna za takve zahvate jer gostiju ionako tu malo ima. I inače, u vrijeme stare, a ne nove normalnosti, ovdje su odsjedali turisti koji u Dubrovniku ili nisu mogli naći smještaj ili im je on odveć skup pa se ovdašnji vlasnici apartmana u opisu lokacije time i rukovode, opisujući koliko je smještaj koji iznajmljuju u Mokošici udaljen od stare gradske jezgre, Orlandova stupa, Onofrijeve česme...
A ta je udaljenost deset do petnaest minuta vožnje – ovisno o gužvi – jer se ovo zapadno prigradsko dubrovačko naselje, koje je ime dobilo po božici plodnosti i zaštitnici žena iz slavenske mitologije, Mokoši, nalazi desetak kilometara od Grada. Mokošica je zapravo spavaonica Dubrovčana i njihovih gostiju, koja nije okrenuta turizmu.
– Vidim dosta stranaca, doduše ni izbliza kao prijašnjih godina. Mi ovdje imamo mir, blizu su nam škola, vrtići, ljekarna. Što se tiče turizma, ima tu dvoraca koji bi se mogli lijepo urediti, ali... Zapravo je “Vapor” jedino svjetlo u Mokošici – pokazujući rukom u suprotnom smjeru od mjesta gdje smo je zatekli nakon izlaska iz mora – na obali ispred derutne zgrade, kamiona s dizalicom, bačvi i barke – govori nam mještanka Kristina. “Vapor” je, naime, iznimno ugodan kafić čija prostrana terasa ljubi more, a u kojem se može i prezalogajiti. Nedaleko od njega ušće je Omble koja se tu ulijeva u Jadransko more i gdje je smještena ACI marina Dubrovnik.
Pet starih ljetnikovaca
Dvorci koje nam je Kristina spominjala zapravo su ljetnikovci u manje-više derutnom stanju pa je za neke ruševine teško i pretpostaviti da su bili ladanjska odredišta gospode. U Mokošici ih je pet. Ipak, pomaka ima, sanira se ljetnikovac koji se smatra najvećim i najreprezentativnijim sačuvanim kompleksom ladanjske arhitekture Rijeke dubrovačke iz 16. stoljeća. Bio je vlasništvo Klementa Gučetića, veleposjednika i trgovca iz stare dubrovačke plemićke obitelji. Zemljište na kojem je podignut pripadalo je crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku, a gradnja ljetnikovca počela je 1575.
U njemu je 1814. održano posljednje vijećanje dubrovačke vlastele, na kojem su se sastala 44 patriota koji su pod svaku cijenu htjeli očuvati Republiku, ne sluteći da se među njima nalazi izdajnik Vlaho Kaboga (Caboga) i da će im svi planovi propasti. Buduća je namjena toga ljetnikovca društveno-kulturni centar, s memorijalnim centrom posvećenim Ruđeru Boškoviću, koji bi trebao biti tematiziran programski dio društveno-kulturnoga centra. Nedaleko od ljetnikovca prema “Vaporu” jedina je plaža u Mokošici, Stara ambulanta, uređena prije četiri godine, otkad se Mokošani i njihovi gosti konačno imaju gdje banjati.
U neposrednoj blizini Mokošice nalazi se i ljetnikovac Zamanjića s malom kapelicom, dok su u obližnjem Petrovom Selu ruševine srednjovjekovne crkve sv. Pankracija. Na Jadranskoj magistrali koja prolazi kroz Mokošicu skretanje je za Osojnik, naselje u dubrovačkom zaleđu. Zbog utjecaja bogumila, Osojnik se u povijesti bio našao na granici vjerskih podvojenosti zbog čega je katolička Dubrovačka Republika 1450. ovdje uspostavila župu sv. Jurja.
Sam Osojnik bio je važna točka obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu, a njegovim su padom pali i Stara i Nova Mokošica. Oštećena crkva danas je obnovljena, baš kao i samo selo na čijem je ulazu podignut spomenik poginulim braniteljima. U tijeku su radovi i na cesti koja vodi prema Osojniku. Za iduću turističku sezonu, za koju nam ostaje nadati se da neće funkcionirati po režimu nove normalnosti već da će nas vratiti na staro, i ovaj će kraj biti uređen i spreman za goste. I bit će tu opet mira i spokoja u kakvom je uživala Mani Gotovac
Iii...da ce biti POKRADEN!