Niz je misterija ovdje u Karinu. Gornji je dolje, a Donji je gore. Ima more, a više nema mornara, a najnovija je inicijativa da se Karinsko more – proglasi najmanjim na svijetu!
– Pisali smo Guinnessovoj knjizi rekorda, naše je Karinsko more upola manje od onoga što piše u njihovim knjigama! Mramorno more ima 11 četvornih kilometara, a mi upola manje! Ako smo najmanje more, onda smo i najosjetljivije, pa nam je potreban i najviši stupanj zaštite – priča dobri duh kraja, Tomo Aračić, čija bi inicijativa mogla biti vrhunski turistički štos.
Zagorci su omiljeni gosti
Kod Tome u OPG-u Way i poslastica za turiste – promatranje ptica. Promatrali su iz Karina ptice i mnogi ambasadori, a može se vidjeti njih više od dvije stotine. I sova ušara, najveća u Europi koja obitava ovdje na rijeci Karišnica, ali i divlje patke, rode, kosovi, vjetruše, noću i šišmiši...
Zoran Višić, stanovnik Karina čija je obitelj ovdje dulje od 500 godina, prisjeća se kako je mjesto izgledalo prije dolaska turista.
– Olujna bura, 1974. godina, a moj otac Veljko i ja, u drvenoj barci Korčulanki, spašavali smo u moru malo lane, koje je pobjeglo od vuka. I vuk i lane u moru, a nas dvojica se sjurila barkom, ne bismo li lane spasili! Ubacili smo ga u brod, pa odveli na obalu, na sigurno, a vuk je otišao neobavljena posla – kaže Višić pa dodaje:
– Mnogi su Zadrani, jer ta je priča izašla u Areni, danima donosili sijeno za bambija! U Areni smo izašli i kad smo ulovili morskog psa od 2,8 metara, na istoj ovoj barci, ulovili smo ga u mrežu pa ga izložili na pristaništu! I to su dolazili gledati iz grada kao čudo – smije se Zoran.
Kako to da Karinsko more nema mornara?
– Bilo ih je! Moj je otac Veljko godinama plovio na slavnom Galebu, bio jedan od najvažnijih mornara bivšeg predsjednika. Oplovio s njime, na putu mira, cijeli svijet. Za poklon je dobio zlatnu tabakeru, zlatni upaljač i pomorsku kartu – govori Višić.
Prisjećaju se domaći kako su nekad hvatali hobotnice od osam kilograma, ali i odgovaraju na pitanje tko su im najdraži gosti.
– Zagorci! To su divni ljudi, i za popiti gemišt, ali i za društvo. I mi u Karinu pijemo gemišt 2 u 1, a uz njega sjajno idu naše girice – govore na obali.
Ljekovito blato i zračna kupka
Cijela je obala Karinskog mora i plaža. Kupa se i u Crnoj Punti, Šušnjaru, Vruljama, a tu je i ljekovito blato, za koje struka navodi kako je mnogo kvalitetnije od drugih na Jadranu, a i diše se prekrasno, jer sudaraju se zračne struje podno Velebita, bura kad zapuše, čisti zrak, pa je u Karinu – zapravo prava zračna kupka.
– Kod nas nema ni astme ni bronhitisa – ponosni su domaći.
Mjesto ima kamp Karin, a nedaleko, u Obrovcu, otvoren je i moderni hotel Zrmanja s wellnessom i SPA-om, hotel za koji domaći govore kako je osvježenje za njihov kraj. Turisti većinom odsjedaju u apartmanima, čija cijena kreće od 50 eura do najviše 300 za noć, a mnogima je Karin baza za istraživanje, pa odavde odlaze na Plitvička jezera, u Cerovačke špilje, na Krku, Paklenicu, Kornate, Zrmanju...
– Mjesto smo za odmor, kod nas nema masovnog turizma, ali unutar trideset kilometara je što god ti srce zaželi. I zračna luka, autocesta, četiri rijeke, dva jezera, gradovi, planine... – pokazuju na rivi.
– Volimo se šaliti, generacijama, pa kad je ovdje sniman Winnetou, pokazivali su naši roditelji glavnoj glumici Karin Dor, inače i Bond djevojci iz filma "You Only Live Twice" tablu na kojoj piše "Karin", i ponosno joj rekli: "Po vama smo nazvali naše mjesto!" Ništa joj nije bilo jasno, sigurno je u štos i povjerovala!
Evo junačine! Čak i onaj veliki "krvnik" dijelio je darove, naravno, onim izabranima. Ne znam do kada ćemo veličati tog krvnika iz Zagorja!?