Je l’ to kralj pršuta?, pitam i mljackam i prije nego što sam kušao. Drago Pletikosa, poznati šampion proizvodnje pršuta, reže i kaže: – Probaj!
Probao sam i “muča sam” sljedećih po ure. Otprilike toliko se “čuje” tišina na seoskom domaćinstvu Drage Pletikose dok gosti jedu u staroj mlinici pretvorenoj u vrhunski restorančić. Spojio je Drago u posljednjih dvadesetak godina posao s pršutima u Brištanima, za što je nagrađen najprestižnijim nagradama, i ugostiteljstvo, vrhunsku gastroponudu tik uz Roški slap. Baš kao i ja, uz ne preskupi pršut, sir, pancetu, masline, vino godinama tako uživaju uz sami Roški slap i Amerikanci (uvijek ostave 10 posto manče), Rusi (troše najviše), Talijani (najbolje znaju što je pršut)...
– Ne triba objašnjavati razlike između drniškog i istarskog pršuta... Nagrade su pozivnica i istina je da za nas znaju već u cilom svitu, ali ja se još više radujem atmosferi oko Roškog slapa, Miljevaca... – kaže nam Pletikosa i ističe da mu u goste dolaze već gotovo 20 godina ljudi iz svih krajeva svijeta, uvijek se vraćaju i doživljavaju ih kao obitelj. Čuva privatnost svojih gostiju, imena ne spominje. Opet se “čuje” tišina, tek pokoji moj i Hrvojev “cvrkut”, uz poneki i pravi, ptičji.
