Moja sretna hrana i Moji sretni kolači dvije su kuharice zbog kojih se čak i dok samo listate njihove stranice, gledate fotografije te čitate recepte osjećate dobro. I sve vas to mami da odmah prionete poslu, izradi svega što vam je privuklo i pogled i nepce. A kada još upoznate te porazgovarate s autoricom Majom Brekalo, posve vam je jasno zašto te kuharice zrače nekim dobrim vibracijama. Maja je inače stjuardesa, no kako od djetinjstva obožava kuhati i kreirati svoja jela, 2015. pokrenula je profil na Instagramu, a onda i blog "Delicious and Healthy by Maya". Već 2020. Planetopija joj je objavila "Moju sretnu hranu", a onda su posljednjeg tjedna prošle godine osvanuli i zamamni "Moji sretni kolači". Tim su više zamamni što obje kuharice počivaju na jednostavnim i zdravim receptima.
Kako ste to od letenja došli do objavljivanja bloga, a onda i kuharica?
Ništa od toga nije bilo planirano. Sve je počelo s Instagramom na nagovor prijatelja, premda do tada uopće nisam bila na društvenim mrežama. Najprije sam počela objavljivati fotografije bez teksta, slikane mobitelom. Komunikacija s ljudima navela me da ispod fotografija počnem pisati i kraće tekstove. Ljudima se i to dopalo pa sam godinu poslije pokrenula blog koji je ipak kompliciraniji jer zahtijeva više fotografija, dulje tekstove. U međuvremenu sam puno učila o fotografiranju i mobitel sam zamijenila fotoaparatom. Naučila sam obrađivati fotografije, raditi u photoshopu, čemu me podučio bivši suprug, tako da cijeli proces radim sama. A oduvijek mi je bila želja imati svoje kuharice. I onda su me nazvali iz Planetopije rekavši da bi željeli objaviti moju kuharicu. U tu sam se priču odvažila i upustila tek 2019. kada sam kao stjuardesa počela raditi na pola radnog vremena.
No za objavu druge kuharice poziv je stigao čak iz Amerike, gdje su "Moji sretni kolači" najprije objavljeni.
Da, kontaktirala me američka izdavačka kuća Page Street Publishing pitajući bih li s njima napravila kuharicu. To je bilo krajem 2019. kada sam već bila pri kraju s pisanjem "Moje sretne hrane", ali sam im uzvratila da se ne mogu odmah prihvatiti pisanja i druge kuharice. Zatim sam u ožujku 2020., baš u vrijeme karantene, uzela mjesec dana pauze kako bih se odmorila, te sam potom u dva i pol mjeseca napisala i "Moje sretne kolače". To su bili ekskluzivno pisani recepti baš za tu kuharicu, samo su tri recepta bila s bloga. Bilo mi je to jako teško. U dva i pol mjeseca napraviti 57 recepata, sve fotografije, napisati sve uvode, postupke izrade...
Iz kojeg vam pokušaja uspiju jelo ili kolač koje na kraju fotografirate za objavu?
U 99% slučajeva iz prvog pokušaja. S vremenom naučite kako se što ponaša. Dosta kolača nastalo je tako što sam uzela neki klasičan recept, recimo za Sachericu, i onda sam ga veganizirala, uz korištenje cjelovitih sastojaka. I kolači mi zaista iz prve dobro ispadaju. Možda tri recepta nisam iz prve uspjela napraviti za tu kuharicu. A fotografiram uvijek na danjem svjetlu. Sve radim sama zato što volim fotografirati, a sve to na neki je način onda u potpunosti moje. Za "Moju sretnu hranu" osmislila sam i dizajn zajedno s bivšim suprugom. Za "Moje sretne kolače" izdavač je odlučivao o dizajnu, no pitao me sviđa li mi se. U Planetopiji su mi pak dali toliko povjerenja da su oko "Moje sretne hrane" apsolutno sve prepustili meni osim broja stranica i broja recepata. Oni su jedino to zadali, a ja sam uz pomoć urednice izabrala i poglavlja i recepte, osmislila i predgovor i fotografije... Jedino je autorica svih fotografija na kojima se i ja vidim Maja Danica Pečanić. "Moja sretna hrana" kompletno je napravljena baš onako kako sam zamišljala svoju prvu kuharicu.
A zašto se u nazivima obiju kuharica ističe taj pridjev "sretan"?
Da ih tako nazovemo bila je moja ideja. Najprije nisam htjela da na "Mojoj sretnoj hrani" igdje piše da je to veganska kuharica. Zato ona i imam podnaslov – jednostavni i cjeloviti recepti za svaki dan, što mi je i bila misao vodilja. Ne želim ništa etiketirati niti ikoga izdvajati. Bez obzira na vlastite preferencije, mislim da svi ljudi mogu tako jesti, barem koji dan u tjednu. Moj odnos prema hrani je takav da mi je važno da hrana bude zdrava i ukusna. Nakon što su ljudi počeli koristiti kuharicu, od mnogih sam dobila poruku da su promijenili svoj život i odnos prema hrani, da su sad prvi put shvatili da ne moraju biti na dijeti, da se ne moraju prikraćivati, da mogu uživati u hrani. Tome sam se posvetila i u predgovoru kuharice. Hrana nije naš neprijatelj, ona nas hrani, čini zdravima, sitima, sretnima. Čini da se osjećamo dobro i da uživamo. Bit odnosa prema hrani ne bi smjelo biti odricanje, u smislu – što ne smijem, već kako što više zdravih stvari uvrstiti u svoju prehranu. Uvođenjem dobrih navika i dobrih namirnica, ali jedino ako nam se sviđaju, mijenjamo način prehrane. To je puno bolji način nego rigorozne i restriktivne dijete koje su zapravo prenagle promjene pa zato često i ne zažive. Od toga koliko jedemo, važnije je što jedemo. Oko hrane je danas previše negativnosti, restrikcija, ograničenja. Te ne valja ovo, ne valja ono. Puno je važnije ljudima pomoći da nađu nešto što će ih činiti sretnima i zadovoljnima nego ih obasipati time zbog čega će sve biti nesretni i nezadovoljni. Ljude treba podsjetiti na sve što je dobro, pozitivno. I treba biti zahvalan. Vjerujem da u životu možeš imati jako puno, no ako nisi zahvalan, onda nisi sretan. Pokušavam ljude potaknuti da imaju pozitivan stav o hrani, da se hrani raduju, da uživaju u njenu pripremanju, da se bolje osjećaju, da budu zdraviji, da vide da su učinili nešto dobro za sebe. Kada jedeš nešto fino i dobro, onda se rezultati tog ulaganja vide. Hranom koju jedemo ili radimo za sebe ili radimo nešto protiv sebe. Eto, mnogi su mi javili i to da su uz moju kuharicu počeli kuhati, da se njihovom obiteljima i djeci, sviđa to što jedu. Uglavnom, reakcije su takve da su sad svi zadovoljniji, zdraviji, da se bolje osjećaju, a neki su i smršavjeli. Znači, "Moja sretna hrana" na puno je načina utjecala na ljude da budu sretniji, a to je učinak kojem sam se i nadala pa sam je zato tako i nazvala. A onda su "Moji sretni kolači" bili logičan nastavak. Čini mi se da se ljudi puno više muče napraviti nešto slatko nego slano. Ljudima su kolači veći izazov.
U knjizi imate recepte keksa, krema i kolača od batata, crnog graha... Kako ljudi reagiraju na to i kakav je okus čokoladne kreme od crnog graha?
Takav da apsolutno ne možete osjetiti da je riječ o grahu. Toliko je ljudi to probalo, ali nisu mogli detektirati o čemu se radi. Zato što mahunarke i batat daju kremastu strukturu, a imaju tako blag okus koji čokolada i kakao zamaskiraju. I na taj način dobivate nešto što je jako hranjivo i kremaste je strukture. Batat i crni grah u kombinaciji s čokoladom savršeno funkcioniraju. Imam u kuharici brownie od batata i čokolade, čokoladnu kremu s batatom koja ide u kolače...
Organizirate i radionice kuhanja. Koliko često se one održavaju i tko sve na njih dolazi?
Sve ovisi o tome koliko imam vremena. Dok sam pisala kuharice radionice uopće nisam održavala, a sad sam ih počela raditi nekoliko puta mjesečno. Oglasim im preko Instagrama i Facebooka i na njih može doći najviše deset ljudi. Traju oko tri i pol sata. I uglavnom dolaze žene. Obično oni koji dođu jednom nastave dolaziti i dalje. Reakcije su jako dobre. Tijekom kuhanja kažem jako puno nutricionističkih informacija i savjeta, za što je koja namirnica dobra, za što se sve može koristiti... Po radionici skuham šest-sedam jela. Obično su to četiri slana jela i dva deserta. Nekada radionica pokriva i doručak, i ručak, i deserte, i grickalice. A nekada tema budu jednostavna i brza jela.
A što biva kada dođu ti rijetki muški?
Do sada su bila samo dva. To su bili ljudi koji vole kuhati. Muška populacija i inače manje prati zdravu prehranu i kuhanje. No ima muškaraca koji odlično kuhaju i uživaju u kuhanju. I divno mi ih je upoznati.
Čim je objavljena "Moja sretna hrana" postala je hit, a 2021. bila je najprodavanija kuharica, dok su "Moji sretni kolači", objavljeni lani krajem prosinca, u samo tjedan dana zasjeli na osmo mjesto po prodaji.
Iz mnoštva dobivenih komentara vidim da ljude najviše privlači jednostavnost i osjećaj da svaki taj recept i oni mogu pripremiti. Meni je to i bio cilj. Da knjige budu pristupačne, da se ljudi ne boje sve to sami pokušati napraviti, da im ne bude prekomplicirano. I čini mi se da su ljudi shvatili, čega god da se prime iz "Moje sretne hrane" uspjet će im. Zato su imali povjerenja i za "Moje sretne kolače", da ih na isti način neće iznevjeriti. Ljudi često imaju otpor kada vide kuharicu u kojoj recepti imaju puno sastojaka. Onda se pitaju kako će im to ispasti, bi li se u to uopće upuštali. Dobila sam pak puno poruka da su ljudi isprobali napraviti sve recepte iz moje kuharice i svi su im dobro ispali. To je rijedak doseg za kuharicu. Stigle su mi i pohvale na predgovor, na liste osnovnih sastojaka koji su potrebni u svim receptima. Trudila sam se da to budu recepti sa sastojcima koji će se stalno ponavljati pa kada odete u nabavku i kupite, recimo, umeboshi, umak od soje shoyu, tofu, korijander, chili i curry, da su to sastojci koje ćete upotrijebiti u 20-30 recepata, da su to stvari koje su iskoristive i isplative. Bilo je neophodno ograničiti se na nekih 15-20 namirnica koje će ljudima trebati u 80-ak posto recepata. Umeboshi začin i shoyu umak od soje idu u barem 80% mojih recepata.
Kojih je to pet namirnica koje čine bazu vaše prehrane, a od njih se može napraviti puno različitih jela?
Broj jedan je smeđa riža jer se od nje može napraviti bezbroj jela. Često skuham pun lonac smeđe riže i onda tri-četiri dana radim razna jela s njom, od variva do miso juha. Na drugom je mjestu – povrće, sve povrće. Zatim, tofu svježi ili dimljeni. Spremam ga na sto načina. Volim i mahunarke. I u salatama, i u varivima, i u juhama, a stavljam ih u kolače. Batat je isto zvijezda moje prehrane. Kćer i ja batat pečemo valjda svaki dan pa ga jedemo kao prilog ili ga stavimo u salatu. Ljeti jedem tjestenine, i to od pirova ili rižinog brašna. To su te osnovne namirnice. A u umacima i preljevima puno koristim tahini. Od začina to su umeboshi i sojin umak shoyu koji poboljšavaju okus jela. Umeboshi možete dodati u sve što radite od povrća. Ako u variva, juhe ili umakle dodate žličicu tog začina, dobit ćete puno ukusnije jelo.
Prepoznaju li vas ljudi?
Da, prije nekoliko mjeseci, unatoč maskama koje nosimo, u avionu me jedna gospođa pitala: "Jeste li vi Maja Brekalo? Imam vašu kuharicu, sve sam recepte skuhala". A onda mi je njen suprug rekao: "Znate što, moja supruga napokon više nije nervozna kada kuha". To mi je bilo tako simpatično i slatko. Eto, taj izraz "sretna hrana" iz naslova knjige očito ima svoju misiju.
Rekoste da su "Moji sretni kolači" bili logičan nastavak "Moje sretne hrane". Radite li na nekom novom trećem logičnom nastavku?
Da, htjela bih opet raditi nešto slano. No uzela sam malu pauzu jer sam bila u "burnoutu" i trebao mi je odmor. Ne možeš na silu biti toliko kreativan. Da bih mogla povratiti tu kreativnu iskru moram biti opuštena i odmorna. Sad opet uživam i u posljednje sam vrijeme osmislila nekoliko recepata koji su me oduševili. Kako jako volim slanu hranu, onda se intuitivno uvijek njoj vraćam. To sebi ionako radim svaki dan. Kolače rjeđe radim. Njih zapravo radim samo zato da osmislim i napravim neki recept ili ako je neka prigoda.
