Nijedan grad na svijetu, osim možda New Yorka, ne može vam toliko toga ponuditi kao London. Impresivni muzeji, povijesne i moderne građevine, beskrajne šoping-ulice, brojni noćni klubovi, kazališta, koncerti... sve su to stvari kojih u Londonu ima toliko da ih ne stignete obići ni kada živite u njemu. Posebnu dozu šarma i širinu Londonu daju i njegovi stanovnici različitih rasa i nacionalnosti te užurbani ritam koji jednostavno morate slijediti čak i kada ga posjetite na samo nekoliko dana. Sjećam se da sam za svog prvog posjeta bio malo zatečen time, ali sam se već drugi dan uhvatio kako trčim lijevom stranom pokretnih stepenica podzemne željeznice kako bih stigao na vlak koji upravo staje na stanicu, a ne čekao sljedeći koji stiže za dvije-tri minute.
London me je osvojio na prvu i koristim svaku priliku da se u njega vratim. A imam i sreću da mi prijatelj živi ondje pa mi je to puno lakše izvesti. Jer za London prije svega treba imati puno novca, pa ušteda na smještaju itekako dobro dođe. Sam put do Londona zahvaljujući low-cost zrakoplovnim kompanijama više nije velika stavka (povratnu kartu mjesec dana prije puta platio sam nešto manje od 100 eura), ali sve ostalo je vrlo skupo. Samo za ilustraciju, pivo u pubu platit ćete najmanje 30 kuna, kavu s mlijekom isto toliko, a običan sendvič još i više. Cijene u restoranima neću ni spominjati, ali ako imate nekog vodiča “insidera”, možete ipak proći nešto jeftinije. No da sad ne duljim o visokim cijenama, ukratko ću opisati najzanimljivija iskustva sa svog posljednjeg vikend-putovanja u London.
Prvi ručak, nakon slijetanja u zračnu luku Gatwick i polusatne vožnje vlakom do grada, pojeo sam u restoran-baru male pivovare Meantime na Greenwichu, čije sam pivo prije nekoliko mjeseci otkrio u zagrebačkom Beershopu na Trešnjevci. U Meantime The Old Breweryju isprobao sam neke posebne sezonske vrste piva koje su me oduševile, što nažalost ne mogu reći za hranu koju sam probao. I inače je hrana u Londonu posebna priča. Nudi se stvarno sve i svašta i vrlo lako vam se može dogoditi da pojedete nešto jako neukusno i to skupo platite. Zbog toga je najbolje slijediti preporuke, pa sam i ja puno bolje prošao kad mi je vodič bio prijatelj ljubitelj hrane koji u Londonu živi već više od 25 godina. Iako nismo išli u skupe restorane s Michelinovim zvjezdicama, ne znači da nismo jeli dobro. Svima koji žele pojesti nešto stvarno fino i ne platiti to preskupo (barem za londonske prilike) mogu toplo preporučiti španjolski tapas-bar i restoran Angels&Gypsies na Camberwellu, u kojem možete pojesti ukusne školjke, sipu, ramstek, chorizo, tortilje, pršut i mnoge druge španjolske i mediteranske specijalitete.
Ondje će vas večera za dvoje s pet tapasa i vrhunskom buteljom vina stajati oko 800 kuna. Iako za hrvatske prilike to nije malo, nećete zažaliti. Jedino morate paziti da na vrijeme rezervirate stol jer je restoran mali pa ćete teško naći slobodno mjesto. Ako vam je to ipak preskupo, a istovremeno volite egzotičnu hranu, možete otići u odličan, a ne pretjerano razvikan bangladeški restoran Tayyabs u Whitechapelu. Ondje ćete jelo po osobi platiti maksimalno dvjesto kuna, a piće si u restoran donosite sami. Oni manje formalni mogu posjetiti Brixton Village, bivšu natkrivenu tržnicu u Brixtonu čiji su lokali danas mali restorani s internacionalnim jelima. Ondje ćete već za pedesetak kuna moći pojesti nešto toplo i ukusno, a ja sam ovaj put pojeo odličan english breakfast i omlet u malom talijanskom lokalu Prima Donna. Brixton je danas i jedan od omiljenih kvartova za noćni izlazak, pa je Brixton Village odlično mjesto za početak večeri. Jedino se, kao i na svakom drugom dobrom mjestu u Londonu, morate pripremiti na gužvu i čekanja.
Ako se već nađete u Brixtonu, a ljubitelj ste skupih modnih marki, obavezno posjetite i outlet trgovinu TK Maxx (odmah kraj stanice podzemne) u kojoj po izuzetno niskim cijenama možete pronaći odjeću i obuću luksuznih brendova. Oni koji pak žele veći izbor, najbolje da se upute u Oxford ili Regent Street, najpoznatije šoping-ulice u kojima se nalaze gotovo svi značajni modni dućani. Djecu svakako odvedite u trgovinu igračkama Hamleys u Regent Streetu, a ljubitelji umjetnosti i piva mogu prošetati do Convent Gardena, kvarta poznatog po brojnim kazalištima i pubovima. Kako sam sva ta mjesta već obišao za prijašnjih posjeta Londonu, ovaj put sam isplanirao odlazak na utakmicu Chelseaja i Manchester Cityja te koncert Nicka Cavea u dvorani Appolo u Hammersmithu. Nogomet je za mnoge Engleze najvažniji događaj u tjednu. S prijateljem sam već u 11 sati ujutro krenuo na klasičan engleski doručak, nakon kojeg smo produžili u pub The Imperial Arms na Earl`s Courtu.
U njemu se nekoliko sati prije utakmice skupljaju nešto stariji Chelseajevi navijači te se uz ska glazbu i hrpu piva zagrijavaju za utakmicu. Otprilike pola sata prije utakmice krenuli smo zajedno pješice prema Stamford Bridgeu, legendarnom Chelseajevu stadionu do kojeg smo stigli za 15-ak minuta. Unatoč velikoj gužvi, bez problema smo ušli na vrijeme te smo nakon još jednog brzinskog piva pronašli svoja mjesta na donjoj razini tribine “Matthew Harding” na kojoj se nalaze najžešći navijači londonskog kluba. Atmosfera je odlična, navija se, plješće i zviždi, prati se svaki potez ekipa na terenu. I tako sve do kraja utakmice, kada Chelsea postiže pobjednički pogodak i izaziva pravi delirij na stadionu.
Nakon utakmice i još jedne slavljeničke pinte u Imperial Armsu požurio sam na koncert Nicka Cavea koji je bio iste večeri. Stigao sam na vrijeme, čak i malo prerano, ali sam zato pronašao idealno mjesto na parteru slavne koncertne dvorane u Hammersmithu. Koncert je počeo na vrijeme, Nick Cave i Bed Seedsi bili su u punoj formi, a zvuk kakav se samo poželjeti može - moćan, čist i otvoren - usudio bih se reći audiofilski u odnosu na sve koncerte koje sam u posljednje vrijeme imao prilike gledati u Hrvatskoj i okolnim zemljama. Sutradan sam se već vratio u usporeni Zagreb, i sada već malo pomalo istražujem koji se vikend opet poklapaju neki dobar koncert i utakmica...
