U Puntu u kultnom kafiću “Jadro”, najstarijem u mjestu, dan je počeo – vicevima. Dakako, na njihov račun.
– Radi se fešta. Ljudi se dogovaraju što će tko donijeti. Onaj iz Krka kaže da će donijeti najfinijeg sira i pršuta. Onaj iz Vrbnika veli da će donijeti par bokala najfinije žlahtine. A znaš što kaže naš iz Punta?
– Što? – sudjelujem aktivno u vicu.
– Veli da će dovesti brata ki jako lipo kanta.
Smijemo se. Konobarica Natali, ujedno i vlasnica kafića, nastavlja šalu:
Veselo mjesto
– Nedavno sam napunila 50 godina, a gosti me zezaju da sam već za penziju! Danas su u kafićima redom mlade djevojke, ali ja se ne dam! A i za mnoge goste kojima je preko 60 godina, ja sam premija, ha-ha.
Pokazuju mi ispred kafića bistu. Vizionara Antona Žica Ulivina. Čovjeka koji je, ne tako davno, od plaža na Puntu stvorio – čudo. Malo tko zna kako lijepe plaže odnedavno ima to mjesto. Do plaža nema čak ni oznaka. Kao da ih se domaći srame.
– Nekad smo na plažama imali samo kamen. A naš Anton radio je pješčane plaže u Libiji. Pa ih je želio napraviti i u svom Puntu. Naravno, mnogi domaći su se tome protivili. Bili su sumnjičavi. No 1997. godine plaže su se počele graditi. A vidi danas – podigli smo mu tu u mjestu i bistu – govore domaći.
Pozdravljam se i – put vizionarove plaže. Zove se Punta de Bij. Zaista, ako ne znaš da je na kraju grada, teško ju je pronaći. Nema oznaka. Tek nedavno asfaltirana cesta, na kojoj se automobili jedva mimoilaze, vodi u taj raj za kupače. Suncobrani od trstike, beach-barovi, ali i jedno vrlo zanimljivo mjesto. “Podvodna izložba”, stoji natpis na živopisnoj kućici s plavim prozorima na novom, nasipanom molu. Bračni par Mrakovčić, Iva (38) i Hrvoje (44), veselo me dočekuju.
– Ideš?
Danas samo kupanje, bez ronjenja.
– Šetnja podvodnim muzejom traje 20 minuta. Možeš vidjeti amfore...
– Prave? – prekidam.
– Ne, replike. Iako, neki su mislili da su amfore prave, pa su nestale. Poslije su se razočarali kad su vidjeli da ih ne mogu preprodati. Imamo i škrinjicu s blagom.
– Pravim blagom?
– Da, ha-ha. Dolje je i jedna mala olupina, no turisti koji se s nama spuste na ta tri metra dubine najviše se vesele kad im ribice jedu iz ruke. Salpe, orade, morske konjice, igle, hobotnice..., svašta vide dolje. A šetnja je mala, možda na prostoru od dvije stotine kvadrata. Jedini su podvodni muzej u Hrvatskoj, objašnjavaju ponosno. Klinci oko nas uživaju, brčkaju se, odrasli odlaze na kavu...
– Sve smo osmislili sami, dizajnirali kacige, osmislili tu atrakciju, a ovo ljeto imamo novi izum – bar pod morem! Na dva metra dubine, gost će moći biti u kupoli, piti piće i gledati kako ribe plivaju. Naravno, ako je bar, mora imati i barski stol i četiri stolca. To kod nas nitko nema! Služit će se sokovi, moraju biti u bocama s čepom, a imat ćemo i sladoled.
– Kako ćete zadržati zrak pod kupolom?
– To je čista fizika. Napuni sudoper vodom, pa stavi naopako čašu. Vidjet ćeš da će u njoj ostati zrak – govori Hrvoje.
Mrakovčić je dugogodišnji instruktor ronjenja, prošao je cijeli Jadran, vidio od olupine “Baruna Gauscha” do koralja na Mljetu. Sad je pak, nekoliko stotina metara od svoje kuće, od ljubavi napravio posao.
Zaron nakon 70 godina
– Napravili smo i male kacige, pa zaroniti mogu i klinci od pet godina, ali i ljudi od 80. Eto, bila je i jedna gospođa od 76 godina. Rekla je da je ovdje u Puntu kao djevojčica ronila s maskom te da cijeli život pamti ribice koje je vidjela. I oduševljeno je zaronila da ih ponovo vidi, 70 godina kasnije. Svaka joj čast! – rekao je instruktor ronjenja pa nastavio:
– Došao nam je na izložbu i neki Talijan. Pokušavao sam mu objasniti što treba činiti i kako će zaroniti. Svatko mora proći kratku obuku. No, uopće me nije slušao, navukao je odijelo i odjurio u more, a ja trk za njim. Dolje, pod vodom, nije me ni pogledao. Izronimo mi van i ja ga pitam što se dogodilo. A on mi kaže da je tehnički ronilac. To su ljudi koji na stotinu metara dubine vare, buše... Pitao sam ga zašto mi to nije rekao, a on će da se jako žurio jer mu je žena rekla da na odmoru nikakvo ronjenje ne dolazi u obzir. “Čim je ona otišla u kafić, ja sam potajno dojurio”, rekao je Talijan. Dugo sam se tome smijao. On je najelitniji ronilac, a ja mu pokazujem ježeve i ribice.
