Putovati, istraživati, a k tome i kreativno kuhati... Ovakav spoj putovanja i posla posrećio se vrhunskom chefu Andreju Barbieriju kada je dobio poziv da pripremi troškovnike i liste za nabavu namirnica za gastronomsku prezentaciju restorana Bevanda u Šangaju. Lista dnevne nabave u desecima, pa i u stotinama kilograma, nije ga pripremila na ono što ga je dočekalo na obali Istočnog kineskog mora, u delti rijeke Yangtze. S više od 25 milijuna stanovnika Šangaj je, bez okolice, najveći grad na svijetu.
Četiri mušketira iz Hrvatske, kuhar Slavko Španjol, šef sale Ante Knežević te sjajni sommelier Branko Muždeka uz Barbierija su se našli među 10 milijuna ljudi koji su Šangajem 50-ak kilometara dugim putem od aerodroma hitali prema hotelu, jednom od 3000 objekata s više od 60 katova kako bi pripremili petodnevnu prezentaciju hrvatske kulturne baštine, gastronomije i vinarstva – Putovima Marka Pola. I to u Oriental Pearl Toweru, visokom 468 metara, turističkoj atrakciji Šangaja s rotirajućim panoramskim restoranima.
Obišli su Andrej i društvo megalopolis i u gastronomskom smislu. Neki od najvažnijih i skupih restorana smješteni su na katovima čiji broj izaziva vrtoglavicu, kao što su “Mortons”, ponajbolji čikaški steak-house, “La Societe”, restoran kantonske kuhinje reinterpretirane od 3-zvjezdanih Michelinovih chefova, “Mr & Mrs Bund”, najbolji šangajski restoran, “8 ½”, najekskluzivniji talijanski restoran u gradu te restorani na krovnim terasama luksuznih hotela. U gradskoj horizontalnoj dimenziji smješteni su uglavnom restorančići brze hrane, svježih namirnica i zanimljivih začina.
Ima ih na tisuće! Zastupljene su sve kuhinje svijeta. Posebno su zanimljivi vijetnamski “kutija šibica” restorani s tri stola u kojima poslužuju neopipljive i prozirne smotuljke od rižina brašna punjene svježim povrćem i rakovima, tajlandski restoran s jelima od ribe i povrća nevjerojatnog intenziteta i elegancije te, naravno, male ili velike kineske “frigarnice” s tradicionalnom hranom i ukusnim juhama s rezancima. Nema ulice u kojoj se ne nudi hrana! Većina restorana prestaje raditi oko ponoći, no tada se hrana seli na ulicu, na svako veće raskrižje u stotinama malih kolica, karića, prikolica...
>> Nepoznato o poznatome: Ovo je zemlja boli i suza
