Nije uvijek teška materijalna situacija razlog da se u obitelji pojavi pukotina.
Ponekad je to potisnuta trauma, PTSP, gubitak posla, alkohol. Sve to vodi k raskolu u obiteljima u kojima su žene i majke te koje vuku, trpe i odolijevaju nedaćama, nasilju...
Takve situacije ostavljaju neizbrisive tragove na ženama, čak i kada se odupru nevolji te odluče, najčešće s djecom, zakoračiti u novi život. Kako su nevolju i traumu okrenule u svoju korist govori i priča o prvoj socijalnoj zadruzi osnovanoj u nas, u Bjelovaru, nazvanoj “Pružimo ruke”. Priča je to o ženama kojima je pružena ruka pomoći i koje su jedna drugoj pružile ruke ujedinivši se u projekt koji se pokazao punim pogotkom, do te mjere da se o njima čulo sve do dalekog Japana, otvaraju im se vrata pariških modnih pista, obasipaju ih nagradama.
Foto: Damir Špehar/Pixsell
Priča bjelovarskih zadrugarki počinje od komada odbačene kukuruzne komušine, prirodnog materijala koji je ne tako davno imao uporabnu vrijednost, a iz svakodnevnog života istisnuli su ga plastika, guma, sintetika.
Podatnost komušine iskoristile su kako bi od nje napravile uporabne predmete i spojile ih s novim tehnologijama u svakodnevnom životu. Dizajnirale su ukrase i dale im priliku da dobiju komercijalnu vrijednost.
Bjelovarke su tako uz pomoć zaklade “Hrvatska kuća”, gdje je ceker za laptop patentiran, i dizajnerice Mine Petre koja im je strukovno pomogla u osmišljavanju, napravile torbice za laptop, a potom i manje izdanje za popularne tablete. Torbica za nošenje bočice za vodu novi je proizvod i ovog će ljeta, nadaju se žene, biti modni hit ljubiteljima etno detalja, a tu su i sjajne kolekcije anđela, uskrsnih jaja, pa čak i slika. Svaki od anđela nastalih od komušine može uz malo mašte postati privjesak na ogrlici, broš, dodatak na šeširu za sunce...
Prvi korak u nov život
Najveći ponos zadrugarki ipak je ceker za laptop koji su darovale japanskoj princezi za njezina posjeta Zagrebu. Princeza Akishino Kiko Kawashima bila je iznenađena darom koji je ručni rad i od prirodnog materijala te ga je zadovoljno ponijela u svoju domovinu.
Foto: Anto Magzan/Pixsell
Priča o torbici suveniru tu ne staje. Osim što se našla u poklon-paketima naših turistički i kongresno jakih središta, njezine autorice predstavile su je na Prvom sajmu inovacija Hrvatske gospodarske komore, na kojem je, na iznenađenje žena, osvojila zlatnu medalju. Put do medalje za bjelovarske žene bio je novi početak, korak u samostalni život na kojem su potpora bile jedna drugoj, a u kreativnosti su ih vodile žene koje su, prenoseći im umijeće rada s komušinom, od zaborava spasile sjajan stari zanat.
Zadruga trenutačno okuplja petnaestak žena i pletenje torbica nije dovoljno da od tog posla žive. No, svojevrsna radna terapija bila im je čvrsta točka za koju su se uhvatila na putu u novi život. K tome su probudile kreativnost u sebi pa svaki izrađeni komad nosi dio njihove osobnosti, pečat koji mu daju upravo zadrugarke.
Okupili smo žene koje nakon sigurne kuće nisu imale posla i one koje poslodavci nakon 50. nisu željeli
– Nekada smo bile štićenice sigurne kuće i mnoge od nas predugo tek broj na zavodu za zapošljavanje, neke od nas prestare da bi ih itko zaposlio – kazuju žene. – Danas smo se pronašle u proizvodnji cekera koji odlaze diljem svijeta – kažu Izabela, Dušica i Marinka, koja je među njima jedina u mirovini, toliko maloj da joj svaki prihod, kaže, dobro dođe.
– Živjeti od pletenja ne možemo, no raditi zajedno, razgovarati, podijeliti nevolje, ponuditi i primiti pomoć, izraziti kreativnost, dio je terapije koju smo prošle, naučile nešto novo. Zahvalne smo da nam je pružena takva mogućnost – ističe Dušica.
Ceker po ceker - plaća
Foto: Damir Špehar/Pixsell
Priča o bjelovarskoj zadruzi žena žrtava obiteljskog nasilja okupljenih oko socijalne zadruge “Pružimo ruke” svijetli je primjer kakvim bi se trebali povesti i drugi gradovi. Osim što čuva i prenosi tradicijske vještine na etnobaštini – cekeru koji su sjajno brendirale – potaknule su i prigodu da žene ponešto zarade. Naime, cilj je zadruge zapošljavanje osoba s umanjenom radnom sposobnošću te pružanje pomoći osobama u nepovoljnim osobnim, gospodarskim i socijalnim okolnostima te njihova integracija u širu društvenu zajednicu.
Grad Bjelovar projekt je podržao u njegovoj prvoj fazi izdvojivši 30 tisuća kuna, a zajedno s partnerima prijavit će ga za EU fond koji bi obuhvatio i žene s invaliditetom. Interes ne jenjava, a nakon domaće potvrde Bjelovarke se spremaju na put u Pariz. Ondje će se, naime, sa svojim radovima predstaviti na sajmu mode. No i prije nastupa na sajmu atrakcija su upravo zbog pozadine nastanka torbica za laptop i onih prigodnih ljetnih za bočicu vode te zbog ručnog rada od ekološki posve prihvatljiva i čistog materijala.
Osnivanje socijalne zadruge i uključivanje žena potaknula je Đurđa Adlešič prije nepune dvije godine. I sama je, kaže, iznenađena sjajnim odazivom i percepcijom zadrugarstva kao pozitivnog primjera pomoći ugroženim kategorijama žena.
– Okupili smo žene koje nakon oporavka u sigurnoj kući nisu imale perspektivu pronaći posao, ali i žene koje su nakon 50. postale poslodavcima neželjeni teret. Prošli su nam projekti EU i zaposlili smo dvije žene – zadovoljna je Đ. Adlešič.
>>Što je moda, a što nije? Odgovaraju Nataša Janjić, Marijana Barinić, Iva Šulentić i Sarah Josipović
>>Hrvatski proizvod koji oduševljava: Ovo su nove 'startasice'!
