– Nama je ovo dnevni boravak – pokazujući rukom po mjestu, slikovito će don Spomenko Bagarić, posljednja gotovo četiri desetljeća župnik na otoku Zlarinu, a unatrag tri godine, otkako je izgorjela župna kuća, i čuvar i u zimskom i u ljetnom periodu jedinog hotela na otoku. Hotel se zove "Koralj", vlasnik mu je svjetski poznati Amerikanac zlarinskih korijena Ante Maglica, izumitelj ručne svjetiljke Maglite, standardne opreme američke policije.
Nema hotela, ima penjališta
Vremešni gazda odlučio je "Koralj" zatvoriti, s mogućnošću obnove, od koje barem zasad nema ništa na vidiku i don Spomenko je jedini "gost". Stoga, poželite li ljetovati na otoku na kojem nema automobila, pa su prijevozna sredstva bicikli i prava i improvizirana golf-vozila te poneki motorin, smještaj ćete naći u nekom od apartmana ili luksuznih kuća za odmor, no smještajni su kapaciteti vrlo skromni. Jer oni koji dolaze s domaćima uglavnom su povezani rodbinski i prijateljski ili na Zlarinu ljetuju već godinama.
Iznajmljivanje apartmana tu nije primarni biznis, već se događa onako više usput. No to ne znači da je Zlarin pust, blizina Šibenika, od kojeg je udaljen 20-ak minuta vožnje brodom i dobro povezan (karta je 3,5 eura u jednom smjeru), ovamo dovodi dnevne kupače, gosti stižu i izletničkim brodovima, a s obzirom na to da je Zlarin sigurna luka, otok je odredište brojnih jahtaša.
– Nije Zlarin volio turizam. Tu nas stalno živi oko 150, a liti se mota oko 2500-3000 ljudi. Imamo malo novih gostiju. I zato je tu ugodno – kaže don Spomenko, koji je na Zlarinu početkom devedesetih postavio temelje turističke zajednice i bio njezinim voditeljem u dva mandata. Tada su na rivu dovedeni struja i voda, postavljene odavno zaboravljene telefonske govornice, koje tu i dalje možete vidjeti...
Zlarinski gosti vole mir, a otok im upravo to i nudi. Nema ovdje ničega previše, a s druge strane u sezoni se održava Zlarinsko lito i glazbenih, kulturnih i zabavnih događanja ne nedostaje.
– Na otoku imamo sve što nam treba – trgovinu, kiosk, poštu, vatrogasce, nekoliko restorana i kafića, jahting klub, školu s tri đaka, vrtić u kojem je desetak dice, klub penzionera... – nabraja don Spomenko govoreći kako će uređenjem župne kuće Zlarin dobiti i duhovni i kulturni centar.
Što se tiče plaža, kao i na svakom otoku one su i na Zlarinu na svakom koraku i možete birati između divljih i urbaniziranih. More je savršeno. Osim biciklističkih i pješačkih staza otok ima i uređeno penjalište s maksimalnom visinom od oko 20 metara. Ipak, Zlarin je najpoznatiji po crvenim koraljima, a u lani otvorenom interaktivnom Hrvatskom centru koralja vješto je ispričana priča o tradiciji koja seže još u 15. stoljeće. Centar je otvoren cijelu godinu, ulaz je sedam eura za odrasle i pet za djecu, a u sklopu cijene karte je i najam bicikla kojim se nakon razgledavanja možete provozati po otoku. Na ulaznim vratima nailazimo na zaposlenice Tinu i Teu, obje su zlarinskih korijena, Tina se ovamo prije tri godine trajno preselila iz Maribora i sa sobom dovela i supruga Slovenca, Tea je studentica iz Zagreba.
Legenda o koraljima
– Pitate se kako su nastali koralji? Legenda kaže da je Perzej odrubio Meduzi glavu i koristio je kako bi okamenio svoje neprijatelje, a kada mu ona više nije trebala, bacio ju je u more i njena krv se pretvorila u koralje – govori Tea vodeći nas kroz četiri etaže centra u koji zlarinski gosti rado dolaze.
Da tradicija koraljarstva na otoku ne izumre, pobrinuo se i Miro Bešker, zadnji majstor ne samo na otoku već i u ovom dijelu Europe, koji sirove koralje obrađuje u jedinstven nakit. S Kristin Ljubom suvlasnik je obrta Zlarinka, čija su vrata otvorena cijelu godinu i kroz koja u potrazi za crvenim nakitom ulaze kupci iz cijelog svijeta.
