Punta u Starigradu, vlada tu blaženi mir. Fjaka. Prava Dalmacija. I restoran koji smo posjetili tako se zove. Tako i izgleda. Lipo je: svuda boce vina, brodski ambijent. Gostima se ovdje nudi tek ulovljena riba, živi škampi…
Nema nacije koja tu nije bila, u dvadesetak i više godina od kako postoji ovaj odlični restoran.
– Baš tako. A koliko je tek Indijanaca bilo kada su se snimali filmovi – smije se vlasnik Ante Tomić, te odmah dodaje kako on nije onaj splitski, već starogradski Ante.
On nam je preporučio biftek, a dok ga je konobarica donosila na stol, rekao:
– Moja sestra ti ga je spremila. Kasnije donosi Ante i račun za mene i kolegu fotoreportera. Na njemu 386 kuna. Znoj nas je oblio, kako ćemo to u redakciji pravdati?
– Šta si se pripa? – smije se Ante.
– Vidiš da sam ti uvalija još tri jela koje nisi ni vidio, a kamoli da ćeš ih platiti.
Oduševio nas je Ante Tomić starigradski. On je vlasnik, ali od posluživanja gostiju i komunikacije s njima, srećom, ne odustaje. Uz njegovo veselje i jelo bolje prija, a gosti to znaju cijeniti. Ponuda je jednostavna, cijene pristupačne, mjesto za preporuku. I za povratak u njega kada nas put ponovno dovede u njegov kraj.
Jos kad vam ga naplati, haha...nemate za jist misec dana!