Velebne zidine, solana, malostonske kamenice i pelješka vina – prepoznatljiva su obilježja poviješću i kulturom bogatog Stona smještenog na samom ulazu na poluotok Pelješac. Spomenuti stonski aduti dobar su temelj za cjelogodišnji turizam koji se ovdje i događa, no vrlo često gosti dolaze na jednodnevne izlete, što zapravo i nije dovoljno da bi se obišle i vidjele sve znamenitosti i zanimljivosti na ovom području.
Ne jesti na prazan trbuh
Jedva pronašavši mjesto na prostranom parkiralištu (sat je dva eura), nasuprot tvrđave Kaštio – odlične ljetne pozornice za gostujuće predstave – ulazimo u staru jezgru, među uličice s kamenim kućama, malim dućanima i restoranima koji ponajviše gostiju imaju u Širokoj i Ulici Od Stoviša jer se tu može dobro pojesti, a za neku razumnu cijenu. Rižoti su, na primjer, od 15 eura. Kad već spominjemo cijene, recimo i to da je smještaj u sobi od 30 eura po osobi, apartmani su od 50 eura dok je najam kuće za odmor veći od 100 eura dnevno. U Malom Stonu deset-petnaest minuta hoda šetnicom povezanom sa Stonom nalazi se i hotel, Ostera, a tu je i jedan od ulaza na zidine (10 eura).
Naše je prvo odredište u Stonu bio Lapidarij smješten u prizemlju biskupske palače (ulaz je 4 eura) u kojem su stare povelje, vrijedne slike, kameni ulomci, liturgijski predmeti... Direktorica Turističke zajednice općine Ston, Fani Slade, pokazuje nam komad drveta svetog križa te trn s Isusove krune koji se čuvaju u Lapidariju, na što su Stonjani posebno ponosni. Ovdje se među zavjetnim darovima mogu vidjeti i jedinstvene, bogato ukrašene, zlatne stonske naušnice, a u Lapidariju možete kupiti i autohtone suvenire. Bez tričarija iz Kine je i suvenirnica Natura Dalmatia s lokalnim stonskim proizvodima poput plavca malog, maslinova ulja, likera, rakija i soli s raznim začinima, između ostalog i s plavcem malim.
– Sve to radimo mi, obiteljski – kaže Karlo Đuračić.
Nakon posjeta solani i usputne "lekcije" kako se sol ovdje vadi, a ne bere, odlazimo put Malog Stona odakle nas Tomo Šare brodom vozi do farme kamenica Bota Šare gdje možete kušati netom iz mora izvađene kamenice i pojesti finu buzaru od svježih mušula. Podučit će vas i o uzgoju kamenica koji traje tri godine, a svaka kroz ruke uzgajivača prođe pet puta. Na mulu se smjenjujemo s vidno oduševljenom grupom turista koji se vraćaju s farme. Ovisno o tome što gost želi tijekom izleta i koliko je putnika, formira se i cijena koja je od 30 do 150 eura. S ciljem produžavanja sezone, ali i nudeći mogućnost domaćim gostima, čija je platežna moć kud i kamo manja od one stranih turista, da i sami mogu kušati kamenice izravno na uzgajalištu, od jeseni će izleti biti organizirani po promotivnim cijenama od petnaestak eura.
– Restorana ima svuđe, ovo je iskustvo – govori Tomo pokrećući brod.
Domaćin će vam najprije ponuditi ušećerene bademe, limune i naranče i čašu travarice jer sirove kamenice nije dobro jesti na prazan trbuh. A ako ih niste jeli unatrag dvije-tri godine, nemojte pojesti više od šest komada.
Kao prije 1000 godina
Do drvene platforme u moru stižemo brzo. Tomo nas vodi do otvora iz kojeg izvlači mrežu i objašnjava nam prvu fazu uzgoja u kojoj se kamenice love na mrežu i koja traje godinu dana nakon čega se školjke "sele" na konop i betonom istisnutim iz vrećice za kolače lijepe dvije po dvije, na razmaku od po pet centimetara. Nekoć se prva faza odvijala na snopovima granja postavljenim na stjenovito dno, a nakon godine dana iz snopa su se izvlačile grančice na kojima su rasle kamenice i konopima se povezivale jedna ispod druge.
– Proces je skraćen, no u suštini identičan kao i prije 1000 godina – kaže Tomo Šare vraćajući nas na obalu gdje se na plažicama mirnog Malog Stona skupilo ponešto kupača. Otkako je bura ohladila more, mnogi su došli na kupanje u toplom zaljevu.
