Na raskrižju putova Split - Posušje - Grude u Imotskom, mjestu koje ima dva bisera prirode, Crveno i Modro jezero, od kojih Modro ljeti postaje kupalište, nalazi se hotel “Venezia”, a u sklopu hotela i restoran istog imena.
Vlasnici su obitelj Đuzel iz Imotskoga koja se ugostiteljstvom bavi punih 35 godina. Restoran ima sto sjedaćih mjesta i još osamdesetak na terasi s koje seže predivan pogled na Imotsko polje. Gastronomsku ponudu temelji na regionalnim specijalitetima iz cijele Hrvatske te jelima koja pripremaju i po posebnim zahtjevima, kao što su vegetarijanska i kosher hrana. Podosta namirnica koriste iz vlastita vrta (krumpir, rajčice, crveni i bijeli luk, kupus...), sve svježe i vezano uz sezonu.
Omiljena užina rudara
U “Veneziji” je stalno zaposleno deset djelatnika od kojih su me u restoranu dočekali Iva Galić i Drago Strinić. Moram priznati da su vrlo ljubazni i ne previše nametljivi. Nisam imao posebne zahtjeve za ručak nego sam to prepustio Ivi i Dragi. Poslužili su mi za toplo predjelo carbonaru koja spada u jedan od najpopularnijih načina pripremanja špageta.
Samo ime carbonara vuče iz talijanske riječi za ugljen jer je bila česta užina talijanskih rudara, a i obilni komadići papra podsjećaju na komadiće ugljena. Vrlo jednostavno jelo koje sadrži uobičajene namirnice poput slanine, jaja i sira u odličnoj kombinaciji. Špageti se brzo pripreme, a još brže pojedu.
Za glavno jelo su mi u kuhinji pripremili oradu na žaru s miješanim povrćem. Riba je bila svježa i ukusna, no radije bih za prilog pojeo domaću blitvu s malo krumpira jer mi riba u ovoj kombinaciji nije previše prijala, povrće na žaru mi više paše uz neka mesna jela, no o ukusima je teško govoriti. Vinska karta sadrži četrdesetak etiketa raznih domaćih i stranih vina od kojih prevladavaju bijela i crvena vina poznatih hrvatskih vinara, te tri vrste pjenušca. Kvaliteta pribora za jelo, čaša i posuđa je zadovoljavajuća, a mogu pohvaliti urednost restorana. Za desert sam probao palačinke sa sladoledom od vanilije i preljevom od borovnica.
Završavam svoj ručak i svoja putovanja kontinentalnom Hrvatskom.
Put kroz Hrvatsku
U projektu Večernjakove zvjezdice obišao sam trideset restorana. Uglavnom sam zadovoljan gastronomskom ponudom i kvalitetom hrane u tim restoranima, što pokazuju zvjezdice i velike zvijezde koje sam im dodijelio.
Neke sam restorane posjetio i izvan patrole, kao npr.
“Staru školu” u Svetom Križu Začretju i drago mi je da su neke moje kritike urodile plodom jer bi sada taj restoran umjesto tri zvjezdice dobio jednu zvjezdicu više.
Valjda je naslov trebo biti: "Blitva bi prijala uz svežu oradu"?