Kukuruz u konzervi kojemu je rok istekao 2010., marinirani goveđi odresci, gotovi sendviči, kava, jogurti, banane, salata, gulaš... kupljeni na rasprodajama malo prije isteka roka, a jestivi i nakon što je on istekao, najbolje govore kako tvrdnje na ambalaži proizvoda “upotrijebiti do” (use by) i “najbolje upotrijebiti do” (best before) nisu zacementirane i potrošači ih se ne moraju držati kao Svetog pisma.
Konzerve bezvremenske
Istraživanja po kojima polovica hrane kupljene u supermarketima zbog oznake trajanja završi u smeću iako je jestiva ovih su dana tako potvrdili i novinari njemačkog Bilda kupujući i degustirajući hranu kojoj za dan-dva istječe rok. “Još je kvalitetna, a cijene povoljne, može li bolje”, pitaju iz Bilda, zaključujući kako je dobar okus garancija da su ti proizvodi u redu.
No dok se proizvođači brane kako se i kraćim rokovima od potrebnih osiguravaju od mogućih ekscesa, a sve više potrošačkih udruga upozorava da su rokovi izmišljotina industrije, koja na taj način vara kupce potičući ih na veću potrošnju, studija Europske komisije pokazala je kako više od polovice EU kupaca ne razlikuje oznake trajanja na ambalaži.
Zbog toga u kontejnerima godišnje završi više od 9 milijuna tona jestive hrane, desetina ukupno bačene u EU, pa se pojedine države članice već hvataju u koštac s time. Objavljuju se liste namirnica koje mogu trajati i dulje, otvaraju outleti hrane i restorani koji je spremaju i poslužuju. A nisu rezervirani samo za siromašne, već sve koji su svjesni kako u ogromnim količinama hrane u čiju su proizvodnju utrošeni resursi poput vode, tla, goriva i radnih sati, leži i problem društvene odgovornosti, zaštite okoliša...
Prema istraživanju EK, koje je obuhvatilo 2296 proizvoda kupljenih u 109 trgovina na teritoriju osam država članica, najviše potencijala za smanjenje bacanja u kontekstu rokova trajanja ima kod mliječnih proizvoda, jogurta, svježih sokova te pakiranog mesa i ribe.
Dio stručnjaka i nutricionista tvrdi kako je opće pravilo da namirnice koje su vrlo slane (kiseli krastavci), slatke (pekmezi), fermentirane (kiseli kupus) ili sušene (keksi), koji obično nose oznaku “najbolje upotrijebiti do” imaju malen rizik. Keksi ili žitarice nakon tog datuma mogu postati mekaniji, izgubiti donekle na okusu, ali će njihova konzumacija i dalje biti bezopasna. Jogurt je dobar danima nakon isteka roka ako mu poklopac nije napuhan ili nije popljesnivio.
Banane su jestive i ako su posmeđile, a kava, šećer, riža, tjestenina, sol, ocat, čaj... godinama poslije, dok su konzerve, pa i med gotovo bezvremenski, objašnjavaju. Drugi pak smatraju kako se prema mirisu, izgledu i boji ne može vidjeti je li hrana još dobra te bi se nakon isteka preporučenog datuma morala napraviti nova kemijska analiza je li namirnica dobra za jelo ili ne.
– “Najbolje upotrijebiti do” znači da proizvođač tvrdi da je do tog dana proizvod najkvalitetniji, da zadržava optimalnu hrskavost i boju. U Švedskoj i Norveškoj eksperimentalno su zamijenili tu oznaku s “najbolja kvaliteta do” i “najbolje do, ali upotrebljivo nakon”. EK bi svakako trebao tu inicijativu uzeti u obzir – kaže eurozastupnica Biljana Borzan, izvjestiteljica EP-za smanjenje bacanja i povećanje doniranja hrane.
Isti proizvodi – različit rok
Isti proizvodi u različitim zemljama nose različite rokove trajanja i zbog temperaturnih razlika na kojima se čuvaju u trgovinama. Prosječna temperatura rashladnih jedinica u Njemačkoj je, primjerice, viša nego u Danskoj te se čekaju smjernice EU ili propisane temperature na cijelom zajedničkom tržištu, kaže Borzan.
Doznajemo kako je u tijeku istraživanje Hrvatske agencije za hranu o sigurnosti konzumacije proizvoda nakon isteka roka trajanja na našem tržištu u kojemu sudjeluju ovlašteni laboratoriji. Riječ je o sirovom mesu na akcijama, mesnim prerađevinama, gotovoj hrani i svježim mliječnim proizvodima kratkog roka, za koje će se procijeniti rizik, a mjerodavni će po tome donijeti odluke što dalje.
>> Pogledajte supernamirnice koje trebate imati u svom domu
Konzerva koja nije oštećena (hrđava ili nešto drugo) je praktički - sadržaj konzerve, naravno - beskonačna. Ako su moji dečki (brat i muž) mogli jesti konzerve još iz 1940-ih u JNA i našoj vojsci, a ja imam zimnicu (većinom slatko) koja je stara preko 20 godina i nikoga, baš nikoga nije otrovala, niti popljesnivila - odgovor je jasan! Meso i riba - to se vidi već po bojii i/ili mirisu, čak i ako uopće (zvanično) nije kraj roka upotrebe blizu, vidite i nanjušite!