Sve je do sada u Rijeci funkcioniralo jako dobro. Izborniku Zlatku Daliću situacija je, u ovom trenutku, manje-više jasna kada razmišlja o postavi za Europsko prvenstvo. A neke odgovore dat će mu današnja utakmica sa Sjevernom Makedonijom u kojoj će priliku sigurno dobiti neki igrači koji na Euru neće biti u prvom planu. A izbornik je najavio da će danas od prve minute krenuti Ivan Perišić. Njegovo optimalno izdanje s nestrpljenjem svi očekujemo. Zadnjih tjedana Ivan je, sa svojim trenerima, simulirao opseg tog pokreta i sve sile fizike s kakvima bi se mogao susresti u nadmetanju s najboljim krilima i bekovima Španjolske, Albanije i Italije... Zazivamo Perišića, ne treba posebno objašnjavati zašto. On je jedan od naših najvažnijih igrača u reprezentaciji zadnjih godina.
Dakle, u ovom trenutku imamo devet igrača koji su praktično sigurni u idealnom sastavu: Livaković, Stanišić, Šutalo, Erlić, Gvardiol, Brozović, Modrić, Kovačić i Petković. Potpuno je sigurno da Dalić neće mijenjati svima poznatu trojku u veznom redu. Naravno, tražit će izbornik varijantu za obje krilne pozicije.
FOTO: Pogledajte Dalićevu top-inovaciju za Euro. Ovakvo što već dugo nismo vidjeli u Hrvatskoj
Četiri krila u rosteru
U rosteru nominalno imamo četiri opcije za krila, to su Perišić, kao neupitna klasa, Marko Pjaca, Marco Pašalić ali i Nikola Vlašić. Oko svih, na određeni način, lebde upitnici iz dobro nam poznatih razloga. Pjaca, uz sav silan talent koji posjeduje, u specifičnom je procesu ponovne afirmacije na najvišoj razini i pitanje je kako će i njegovo tijelo reagirati. Marco Pašalić svoju sposobnost igranja na tako visokoj razini tek zapravo treba dokazati, dok još uvijek čekamo u kakvom će stanju biti Vlašić.
To nas dovodi do B varijante da će izbornik možda morati odustati od igre s klasičnim krilima. Nije to nikakav strani eksperiment. Uostalom, to je radio i prije. Ali tada je samo desno krilo bilo hibridna varijanta, dok je lijevo bilo rezervirano za Perišića, jednog od petorice naših igrača najviše klase. Na toj desnoj strani znali smo na poziciji lažnog krila gledati Kramarića, ponekad Majera ili Pašalića.
Zbog jako dobre sezone, ali i činjenice da u klubu ne igra klasičnog napadača, već veznog igrača, baš bi Kramarić mogao biti glavna opcija za desnu stranu. On bi mogao biti to skriveno krilo, kao, primjerice, u utakmici protiv Kanade gdje je odigrao odlično. U toj opciji možda se pojavljuje upitnik što se događa ako budemo prisiljeni na duboku obranu. U tom slučaju morao bi se vraćati u naš blok na dvadeset-trideset metara. Po stilu igre, za opciju lijeve strane najbliži bi mogao biti Ivanušec. Igrao je to i u Dinamu, a vjerojatno mu idealno leži. S ovim krilnim varijantama otvara se prostor za Stanišića i Gvardiola prema naprijed. Ofenzivnija bekovska alternativa su Juranović i Sosa, no Stanišić i Gvardiol jamče čvršću obranu, a iza sebe imaju sjajne sezone. S obzirom na naše protivnike na Euru, izbornik će se sasvim sigurno odlučiti na potonju. Stoperski dvojac mogao bi biti Šutalo-Erlić. Prvi je imao jako lošu sezonu u Ajaxu, a drugi je ispao iz Serie A, no to ne mora ništa značiti. Jer, reprezentacija je ipak nešto drugo. Naravno, za stopersku poziciju konkurira i Pongračić.
Teško će se izbornik Dalić odlučiti za neke revolucionarne eksperimente, za čim zapravo niti nema potrebe. Sve uspjehe s reprezentacijom ostvario je u našoj standardiziranoj varijanti. Uostalom, za takvo što nema vremena, a igrači se očito najbolje osjećaju u ovom sustavu o kojem pričamo. S varijantom ‘hibridnih’ krila nemamo onaj moderni pokret kojeg možda imaju neke najozbiljnije europske momčadi, a to je dubina, šprint, moćan ulazak u zadnju trećinu. No, imamo lucidnost, dribling i sposobnost stvaranja viška igrača u sredini terena...
Lucidnost i prekid
Iako na prvi pogled djeluje da nemamo te elemente s varijantama na krilu kao neke top-momčadi, dosta smo puta znali pokazati kako baš u toj konstelaciji jako dobro funkcioniramo. Usudili bismo se reći da s ovom taktičkom formacijom možda možemo biti još više nepredvidivi našim suparnicima. A to i jest cilj. Jasno je da svoj put moramo tražiti kroz lucidnost ili nekakav prekid, eventualno. To je profil kakav imamo i zbog toga će biti još veći žal ne bude li Perišić onaj pravi, iz vremena kada je bio zdrav. Govorimo li o poziciji napadača, tu su Petković i Budimir glavni aduti. Petković se svojim stilom igra, kombinatorikom i lucidnošću više uklapa u filozofiju igre izgrađenu oko našeg trojca u veznom redu. Budimir iza sebe ima ponajbolju sezonu u karijeri. Otvara nam dubinu na drugačiji način, agresivan je u oba smjera, a svojim odnosom prema igri i suigračima sinonim je za poštenog borca koji će sigurno dobiti prigodu. Govorimo li o Budimiru, on u reprezentaciji možda ima ‘problem’ kakav je svojedobno možda imao i Alen Bokšić, u svoje doba ‘bijeli Ronaldo’.
Marko Livaja?!