Ništa nije izgubljeno i još je sve u našim nogama, uglavnom su ponavljali igrači nakon kraha u Tbilisiju, gradu koji nalikuje na zahod na kraju Europe, ali još uvijek ima bolji i ljepši stadion od Zagreba, a na taj kvrgavi teren ni papirić ne smije pasti. Lošije od toga grada jučer je izgledalo samo lice Slavena Bilića koji nam je nakon godine dana mira, u 2010. nije imao poraz, priuštio novi stres.
Da, stvarno ništa nije izgubljeno osim tri boda, vodeće pozicije i nešto ugleda, a to nam je sve teže prihvatiti. Do Eura još možemo izravno kao prvi u skupini ili najbolji drugi (na polovini kvalifikacija treći smo u tom poretku iza Crne Gore i Portugala), ili barem kroz dodatne kvalifikacije. No, gdje nam je jamstvo da ćemo biti i drugi ponovimo li očaj iz Tbilisija? Gruzijci su u naletu, a s Ketsbaijom, koji na zna za poraz na klupi i kojeg igrači i navijači gledaju kao boga, dolaze u lipnju sa samo bodom zaostatka.
A koga bi uopće mogli pobijediti u baraži s takvom igrom? U prošlom su ciklusu Bilićevi dečki barem došli do gola, imali prilike. U ovim kvalifikacijama ubacili smo u brzinu niže, a suparnici u skupini najslabiji su u posljednjih 16 godina. Nema nijedne velike reprezentacije, a Grci djeluju neuvjerljivo.
Čim izbornik izusti "bili smo odlični na treninzima cijeli tjedan", u pravilu slijedi mučenje na terenu. Usput i zatvori te treninge da nitko ne vidi tajne majstora čija taktička lutanja u utakmicama može izvući samo neko ekstramajstorstvo Modrića, Eduarda ili Kranjčara. Potonjeg je sklonio na sigurno nakon sat vremena igre iako je Niko opet bio jedan od rijetkih s konkretnim prijetnjama. Hrvatska igra sve tromije i sterilnije.
– Igrali smo jako sporo u napadu – jasno je poručio Ćorluka, a Rakitić dodao: – Hitno moramo nešto promijeniti u igri!
Zabrinjava i to što smo, čini se, nakon dugo vremena baš podcijenili suparnika koji je u prvom poluvremenu stvarno izgledao kao da se nikad neće dovući do šesnaesterca. Srna je prvi rekao da ne mogu s nama u istu rečenicu, izbornik je rekao da zna te "švlije". A tjedan priprema za Gruziju počeo je tako da su Ćorluka i Modrić slavili s dinamovcima trijumf u derbiju.
Sve je upitnije i kakvi su odnosi. Većini nije jasno što će pored živog Pranjića u sastavu Strinić čiji centaršutevi u najboljem slučaju pogode rub šesnaesterca. Nema više Prosinečkog, Bilić luta... Uglavnom, morali bismo mnogo toga mijenjati da ponovno postanemo reprezentacija koja će prvo izboriti veliko natjecanje, a onda nešto i predstavljati na njemu.
Mora se priznat da je hrvatska precjenjena, ovako neke neznalice nema ni jedna reprezentacija. Vjerojatno su neki bilicu uplatili neku paru da bi igrali za repku pa da se bolje prodaju ili je to maslo velikog bosa markovica koji se neda kao gadafi.