Hrvatska nogometna reprezentacija remijem (1:1) protiv Italije zaključila je natjecanje po skupinama na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. Vatreni još uvijek nisu i formalno ispali s turnira, ali za prolazak u osminu finala igra im samo teorija. Naime, moraju se poklopiti rezultati s čak četiri utakmice – dvije danas i dvije u srijedu – ne bi li naša reprezentacija kao trećeplasirana ušla u osminu finala. Naši reprezentativci sada moraju čekati rasplet ostalih skupina, a svoju bi sudbinu mogli doznati već kasno večeras, ne dobije li Engleska Sloveniju s barem tri pogotka razlike, odnosno ne dobije li Danska Srbiju.
Izbornik Zlatko Dalić u jučerašnjim je izjavama za HTV i na službenoj press-konferenciji nakon utakmice izrazio svoju ljutnju na suca utakmice, Nizozemca Dannyja Makkelieja. Podvukao je i kako "ovo nije naš turnir", a nije bilo govora o budućnosti reprezentacije. Na današnjoj press-konferenciji u kampu u Neuruppinu ponovno se obratio javnosti.
– Sigurno je teška noć iza svih nas. Ne znam što bih o tome rekao. Jednom sam rekao da ću se zbog ovih jutara nakon neuspjeha ostaviti nogometa. Teža su nego noć. Život je satkan od pobjeda i poraza, neće me ništa zaustaviti, i dalje vjerujem reprezentaciji. Čestitam na utakmici jučer mojim dečkima, na trudu i energiji koju su dali. Nažalost, ne mogu im čestitati na uspjehu i rezultatu. Čestitam i zahvaljujem svim navijačima, osobito onima na utakmicama. Bili su naša velika podrška i snaga. Ne znam je li Hrvatska ikad imala ovakvo navijanje. Doveli smo sto tisuća Hrvata. Ovo je postao pokret, kult, simbol nacije. Svatko ima svoj klub, ali reprezentacija je iznad svega. Dečki iz svih navijačkih skupina pokazali su kako treba navijati. Hvala i vama (medijima, op. a.) na praćenju, na korektnosti većini vas. Neki su imali figu u džepu, ali to je vaš put. Možete vi mene cijeniti i ne poštovati, ali Hrvatska je najvažnija. Stvaranje afera nije trebalo, s time se borim već šest godina, ali vama na dušu. Hvala svima, ponosan sam i sretan.
Ostaje li i dalje na klupi?
– U potpunosti preuzimam odgovornost za ovaj neuspjeh. Ja sam izbornik, ja određujem taktiku, igrače, što i kako, odgovornost je samo moja. Neće me ništa pokolebati, neću tražiti alibi, sve sam radio zajedno sa stožerom. Odgovornost je na meni, nakon uspjeha došao je i neuspjeh. Kako sam se znao nositi s uspjesima, tako ću biti i nepokolebljiv. Čvrst i uspravan na svom putu. Nije vrijeme sad da razmišljam kako ću dalje. Sudac s utakmice? Nije on kriv. Mi smo sami imali sve u svojim rukama. Čak 95. minuta protiv Albanije, 98. protiv Italije. Umjesto šest bodova imamo dva boda. On nije slučajno tamo poslan, cijelu utakmicu nas je zakidao, kulminacija je bila 8 minuta produžetka. Italija bi išla dalje i s neriješenim. Želim se boriti za Hrvatsku i želim to reći. Da im mi smetamo, da im ne trebamo. Sve je bilo na nama i u našim rukama. Nemam zamjerki ni za koga, puno stvari se poklopilo, nismo uspjeli, žao mi je.
Vatreni su nas učinili ponosnima, ali dojam je da od početka turnira nismo bili pravi...
– Igraš prvu protiv Španjolske, najbolje ekipe na turniru. To je vrhunska momčad, uzmeš joj posjed... Mi smo prelagano primali golove. Zato je moj plan bio protiv Italije da se ne primi gol u prvom poluvremenu. Mi smo ušli s primljenim golovima protiv Španjolske i Albanije i to je taj problem. Primamo golove koje nismo nikad primali na takav način. Dogovor je bio da ne okrećemo na strane bez potrebe, lopta nam prođe kroz srce obrane, pa onda gol iz kornera u 47. minuti... Ovi dečki ne zaslužuju nikakve kritike niti pokude, oni zaslužuju pohvale. Svi oni koji misle drukčije nisu u pravu, moraju ustati kad govore o njima i o reprezentaciji.
– Nisam ja emotivan, samo govorim ono što mi je na srcu. Nismo uspjeli i to me smeta. Razočaran sam i tužan zbog svih ljudi i zbog svega. Nemam potrebu biti razočaran i tužan, mogu biti ponosan na sve ovo. Ovo je samo rezultat koji dođe, moraš iz njega izaći jači. Nije smak svijeta. Što sad, da se ubijemo svi skupa? Ne, bit će bolje, ne treba upasti u depresiju. Moramo izaći čvršći i pokazati karakter. Mi smo nakon Portugala mislili da smo europski prvaci. Mi smo u zadnjih 6 godina napravili sve na fantastičnu priču, rekao bih i na foru. Dođe kraj tome, treba to prihvatiti. Nikad nisam bio bez energije u životu. Ništa mi nije poklonjeno u životu. Gazili su me, gaze me, ali ja se ne dam. Puno mi je srce, ali imam energije. Život je to, ide dalje i nećemo odustajati.
Što možete reći o nekim igračima koji nisu igrali?
– Tu je 26 igrača, ne mogu igrati svi. Igrali su u Rusiji kad je bila ta treća utakmica. Danas ću imati sastanak sa svim igračima, svima ću se zahvaliti. Njihovo vrijeme tek dolazi, bili su korektni. Hvala igračima za tih mjesec dana discipline, reda, korektnosti. Vida? Nije igrao minute, moja najveća zahvala ide njemu. Nije na meni da se ispričavam nikome, ali njemu ću se ispričati. Ne pokazuje ni sekunde nezadovoljstva. Zavređuje moje isprike i moju zahvalu.
Postoji teorija da prođemo dalje, vjerujete li u to?
– Ja sam prvi koji ne gubim vjeru i nadu. Dva penala promašiš, primiš dva gola u 95. i 98. i Mađarska da gol u 98. minuti. Ako mi nismo nikoga pobijedili, nismo ni zaslužili proći. Daj Bože da se to desi, čekat ćemo i nadati se, ali sve je bilo u našim rukama. Bi li nešto mijenjao sad da mogu? Konkretno, najlošije je bilo prvo poluvrijeme protiv Albanije. To me iznenadilo, takav loš ulazak i reakcija. Španjolska je pokazala najviše. Ne znam je li trebalo napraviti nešto drukčije. Nakon dobre utakmice u Portugalu bilo je glupo da bilo što mijenjam. Napravio bih pogrešku. E sad, postavlja se pitanje što sam trebao napraviti u Portugalu, možda nešto sasvim drukčije. Idem za tim da pokušamo napraviti putokaz za dalje. Bilo bi glupo da sam nakon Portugala mijenjao nešto za Španjolsku, ali takvu predstavu nismo ponovili.
Kako će Hrvatska dalje izgledati?
– Liga nacija, od rujna, mora biti priprema i podloga za kvalifikacije za SP. Kroz tih šest utakmica mora se složiti reprezentacija koja će početi kvalifikacije. Takav treba biti plan, a to mora biti plasman Hrvatske na SP 2026. i kroz te Lige nacija složiti reprezentaciju. Treba vidjeti tko dalje igra, a tko ne. Reprezentacija zahtjeva remont, brzinu, okomitost, moderniji nogomet, mora se gledati u tom smjeru.
Jeste li razgovarali s Modrićem?
– Svatko od nas odlučuje sam za sebe. Mi već dvije godine Luku spremamo u penziju. Treba to pustiti njemu, nisam razgovarao s njime o tome. Imamo zajedničku priču, ali prepustit ćemo to njemu, a ja ću odlučiti sam za sebe. Dalje ćemo vidjeti što i kako, što će on, a što ću ja. Nas ima četiri milijuna, mi bez ičije podrške sve ovo radimo. Treba biti jak i čvrst, ostati na zemlji i biti smiren. Ne pasti ni na nikakve tragedije nego ići dalje. Luka će sam odlučiti što i kako dalje, što god da odluči, moramo se nakloniti njemu i njegovoj karijeri. I njemu i našim "senatorima" za koje sam ja posebno i emotivno vezan. To je točno, a oni su svojom kvalitetom to pokazali da zaslužuju. Njihovo je pravo što će i kako će dalje da odluče.
Dodatan komentar utakmice s Italijom:
– Mi smo se na poluvremenu dogovorili da idemo s napadačem, da idemo u potpuni rizik, da dignemo bekove visoko. Sve je bilo onako kako smo planirali. Prvo poluvrijeme nula, ne možeš Talijane zaustaviti da ne naprave neku šansu. To smo uspjeli, krenuli smo odlučnije, napravili smo sjajnu šansu za Budimira, a onda i zabili gol. Promašimo penal, Luka promijeni stranu, Donnarumma ga obrani. Za minutu daje gol iz igre i postaje najstariji strijelac na europskim prvenstvima. I normalno da Italija krene u napad, ide na preskakanje, želi dati gol. Nismo se htjeli povući, ali bili smo prisiljeni to napraviti. Potrošili smo se u sat vremena. Vadili smo Sučića i Kovačića koji su pali u sredini, stavili smo Perišića koliko je mogao odigrati, Ivanušeca da pokrije trkački dio i to smo držali. Talijani nisu imali nekakvu izgledniju situaciju. Baš smo se posložili, i onda idemo u kontru tri na dva u 95. minuti. Dvije sudačke odluke, moramo uzeti loptu, baciti je daleko, stati ispred lopte... Ne trebamo se vraćati. I u tim trenucima bila je zadnja minuta, nama ispadaju jedan i drugi stoper, bek i čovjek pogodi rašlje iz suprotnog kuta. U osmoj minuti moraš leći na loptu, moraš je zaustaviti. Sve me vraća na 2008. godinu, mogli smo drukčije reagirati. Oni su slavili gol, mi nismo ni krenuli s centra. Nakon euforije svima je to bio šok i tuga, ne znaš što bi napravio u tim trenucima. To je nogomet, nekad nam da, nekad nam uzme, to je tako.
Za kraj...
– Navijajte za Hrvatsku. Hvala vam svima, ovoga puta nisam galamio na fotoreportere, ne radi danas Dalić p***arije, hvala vam svima i sretan put kući.
Rekoh, idem otvorit malo Večernji da vidim jel Dalić preuzeo odgovornost i dao neopozivu ostavku, kad ono "nedam se ja". To je bilo i za očekivati, nula odgovornosti i samo nešto lažne samokritike. Ali ja ga razumijem, 125000 € mjesečno je dobar novac. Dobio bi on to i u Katru ili Saudijskoj arabiji, ali ovdje je ipak ljepše. Kuća u Varaždinu i na Pagu, stanovi u Zagrebu, šta mu fali...