Uvijek su ugodni razgovori s Krunom Jurčićem. Naš trener javio se u sitnim satima iz Kaira. Sa svojim Pyramidsom je u sjajnoj seriji od 11 pobjeda u nizu. Na vrhu je ljestvice egipatske lige. Fokus mu možda malo remeti i vrućina u tom dijelu svijeta, pa zbog termina treninga utakmice Eura uglavnom gleda u snimkama...
- Dugo sam u nogometu, tako da nisam upadao u euforije niti kada smo ostvarivali velike rezultate, tako da ni sada nisam u negativnom stanju. Gledam sve dosta realno. Utakmice ovaj put nisu otišle na našu stranu. Ima tu i objektivnih problema. Možda neki igrači nisu u adekvatnoj formi u kakvoj bi trebali biti. Generalno sam popustljiv prema ovoj našoj generaciji. Ti dečki su nam pružili toliko radosti i lijepih trenutaka. Što god oni napravili, za mene su najbolji... - počeo je Kruno.
Dosta se u našim medijima špekulira o senatorima, no kako vam se čini potencijal igrača koji će u budućnosti nositi našu reprezentaciju?
- Biološki sat otkucava. Igrači koji su nas nosili godinama, naravno da njihove izvedbe nisu na razini Rusije ili Katara. Hrvatska uvijek ima mladih igrača, međutim, moramo biti realni. Toga nam dosta nedostaje u medijima i javnosti. Modrićeva generacija rodi se jednom u 50 ili stotinu godina. Posebice u malim zemljama kakva je Hrvatska. Mladi dolaze, no teško ćemo stvoriti generaciju koja je na razini Modrića, Perišića, Rakitića o ostalih dečkiju. Naša realnost nije drugo ni treće mjesto u svijetu. Naša je realnost sudjelovanje na svjetskim i europskim smotrama. Nisam pesimist, no moramo biti u okvirima. Pogledajte samo kako igraju sve te velike reprezentacije i kakav izbor igrača imaju i u kojim klubovima. Moramo biti realni da ne doživljavamo razočarenja.
Koliko ćemo se moći suzdržati tog nerealnog stava koji je stalan svih ovih godina?
- Moramo biti iskreni prema sebi. Svi ti rezultati bili su nerealni. Radim po zemljama gdje se stotinu puta više ulaže u nogomet i gdje je baza stanovništva višestruko veća, pa ne mogu doći blizu bilo čega. Mi smo samo malo veći grad u Južnoj Americi s infrastrukturom koja je sramotna. Hajduk dovodi imena, a imaju jedan teren za trening. Apsolutno nismo iskoristili drugo i treće mjesto na svijetu, finale Kupa nacija. Nemamo niti jedan kamp, normalan stadion, ništa. Nerealni su rezultati ali i komentari. Malo me boli. Ovi dečki, na čelu s Dalićem, ne zaslužuju niti jednu lošu riječ, a posebice ne od ljudi koji si to uzimaju za pravi. Neki stručni komentatori ili ne znam kako se već zovu. Pričaju o seksu, a najveće seksualno iskustvo im je gledanje erotskog filma...
Dotaknuli ste se važnih procesa, no jesmo li svjesni koliko smo daleko od cilja?
- Nažalost, procesi nisu niti započeti, a već je i kasno. Debelo zaostajemo. Pričam s ljudima iz hrvatskog nogometa. Imamo rupe u nekoliko godišta, vidimo da nam već zapinje reprezentacija igrača do 21 godine. Sve su to posljedice nerada svih ovih godina, posljedica neulaganja u infrastrukturu i u izobrazbu igrača i trenera. Spašavaju nas sustavi koji već dužem postoje, poput Dinama. Javljaju se neke privatne inicijative, Lokomotiva, Osijek i sustavi koji daju igrače. Tu je dijaspora koja će nam uvijek da ti četiri-pet igrača. Složit ćemo mi reprezentaciju, no nerealno je očekivati rezultate ostvarene u zadnjih šest-sedam godina. Gledam Francuze, Belgijce, Španjolce, no mi smo naše rezultate postigli igrajući antinogomet...
Kako to mislite?
- Ne bih volio da me se krivo shvati. Ne mislim ni na kakav negativan kontekst. Mi smo jedina momčad na svijetu koja svakog suparnika svede na svoju razinu izvedbe. To je zbog toga što smo imali igrače takvog profila. Nemamo brzinu, dubinu, jedan na jedan, posebice sada kada je Perišić ozlijeđen. Dakle, nemamo karakteristike modernog nogometa. No, mi smo na specifičan način umrtvili bilo kojeg protivnika, to smo napravili i Brazilu. I u tome smo se dobro snalazili i osvajali svjetske medalje. I dalje moramo tome stremiti jer nam se javljaju slični tipovi igrača, poput Sučića ili Baturine, koji nisu prototipovi modernih i brzih igrača. No, oni mogu igrati hrvatski nogomet za kojeg mi je jako žao što ga nismo brendirali. Deset godina smo svijetu mogli prodavati taj naš, pod navodnicima, antinogomet. Mogli smo prodati stotine igrača i desetine trenera. No, nitko ništa nije radio po tom pitanju. Nismo čak ni pokušali. Hrvatska treba ići istim putem...
Carevi improvizacije do daljnjega?
- Velike svjetske sile od toga naprave priču. Kada senatori više nemaju tu moć, Modrić je imao malu minutažu, Brozović igra, ne bih rekao u lošoj ligi, već u klubu koji stalno napada i faza obrane se niti ne igra, izgubili smo jakost da možemo primiti loptu... Ili je možda nismo izgubili. U trenucima kada smo preuzeli inicijativu Španjolcima, primili smo pogotke. Odigrali smo desetine takvih utakmica u kojima smo bili inferiorni, onda bismo uzeli loptu, postigli pogodak i tako smo osvajali medalje. No, ja sam optimist uoči utakmice s Italijom. U stanju smo dobiti svaku reprezentaciju na svijetu.
Kako bismo se trebali postaviti protiv Talijana?
- Mi moramo igrati naš nogomet, ne znamo nikako drugačije. Dakle, uzeti loptu i diktirati ritam. To u svakom trenutku mogu majstori poput Modrića, Kovačića i Brozovića. Plakali smo nakon Španjolske, no oni su puno više nadigrali Italiju nego nas. Moramo se paziti njihove tranzicije kroz centralnu poziciju, to rade izvanredno. Dosta smo rijetki ispred naša dva stopera, tu bi Kovačić mogao odigrati značajnu ulogu. On je sposoban zaustaviti njihove napade, možda bismo njega trebali fiksirati na tu poziciju šestice. Italija me nije impresionirala i možemo ih pobijediti. Nemaju kvalitetu koje bismo se trebali plašiti. Samo podrška dečkima i neka pokažu što znaju. Imamo velike šanse da prođemo dalje...
Dosta se kod nas pričalo o tome što bi Gvardiol trebao igrati?
- Ne bih htio docirati, imamo dosta doktora koji to rade. No, ne bih ga micao s pozicije beka. Igra cijelu sezonu i već se adaptirao. Mi nemamo igrača na lijevoj strani. Nadao sam se da će Sosa tu poziciju igrati sljedeće desetljeće. Ne bih nikada napravio ovo s Perišićem, jer ne može te čupati igrač koji nije dugo igrao. Žao mi je što je Pongračić ispao žrtva prve utakmice. On me impresionirao u Egiptu, voli igrati, miran je na lopti i dosta je brz. On je stoper budućnosti. Treba istrpjeti te dečke.
Kako vam se čini teza o Luki Sučiću i prvoj postavi?
- Nisam pristalica te teze. Kao da će on sada riješiti sve hrvatske probleme za dva dana. To su priče za malu djecu, to se događa samo u filmovima. Mi treneri imamo drugačije razmišljanje. Znate li tko je pustio onog igrača koji nam je zabio pogodak u 95. minuti?
Sučić?
- Da, on ga je pustio. Naravno, ne treba mu to uzimati za zlo. On je mlad igrač koji ima kvalitetu i treba ga podržati. Alex Ferguson je davno kazao: 'S djecom se ništa ne osvaja...'. Igrat će on za Hrvatsku, no da će nam tek tako riješit probleme, to je razina rasprave uz kavicu i to malo ranije ujutro.
Jesu li Španjolci do sada najbolja momčad na Euru?
- Izvedba protiv Italije bila je blizu reprezentativnog nogometnog savršenstva. Jako je uvježbati reprezentaciju da igra onakav, nije to presing, iako ima elemenata. Imaju izuzetnu reakciju na izgubljenu loptu. Španjolska nogometna škola u svojoj općoj izobrazbi radi na tom elementu reakcije. Luis de la Fuente ih godinama vodi i već 11 godina radi u njihovom sustavu. U tom su nas elementu 'masakrirali'. Mi bismo to riješili da imamo Modrića od prije pet godina. Takvo nešto mogu probiti igrači vrhunske tehnike i iz tog presinga mogli su izaći nekada Modrić, Kovačić, Rakitić... Možda su Španjolci malo prerano ušli u vrhunsku formu, a tu još ima ozbiljnih momčadi kao što su Nijemci, Francuzi... Igra se jako dobar, atomski nogomet na ovom Euru. Moć je glavna karakteristika modernog nogometa, to mi se jako sviđa. Mi tu malo kaskamo, naši igrači nemaju ni takve genetske predispozicije, u našoj izobrazbi ne posvećujemo pažnju takvim igračima. To su dugotrajni procesi u kojima kasnimo. Ljuti me ta naša infrastruktura. A koliko ja uopće imam pravo na takvo što. Kod nas je priča hoće li biti stadiona u Kranjčevićevoj 2018. ili u Maksimiru 2028. Dok svi mi umremo, valjda će se napraviti. Hajduk uzima Gennara Gattusa i pričaju o pojačanjima, a imaju jedan teren za treniranje. To je sramotno, a Hajduk je, uz Dinamo, najbolji klub u Hrvatskoj.
Dobro, Gattusov je dolazak dobra stvar za brendiranje naše lige?
- Nemam ja tu ništa protiv. No, muče me neke druge stvari. Kada gradite kuću, najprije napravite temelje, pa zidove, a tek onda krov. Gattuso je krov. Nama trebaju temelji. Tri terena za klince koji igraju finale juniorske Lige prvaka. Napravimo im terene, pa neka onda osvoje Ligu prvaka i da Hajduk iz te generacije ima pet-šest igrača za prvu momčad. Pa nisu turisti došli, pa su tek onda počeli graditi apartmane. Najprije je trebalo izgraditi apartmane, pa su turisti tek onda došli. I onda, što je ljepši i bolji apartman, dolaze vam gosti veće platežne moći. S boljim stadionima i terenima, bolje plaćenim trenerima, imat ćete i bolje igrače. To je normalan proces. A mi stalno obrnuto. Ako nema temelja, krov padne. Često pričam o Hajduku jer mi je žao tog kluba...
Postoji li još nešto što vas muči a vezano je za hrvatski nogomet?
- Ma muči me, stalno me muči. Tko priča o hrvatskom nogometu i tko donosi odluke. Reprezentacija nam je godinama bila smokvin list za sve probleme u našem nogometu. Mi se godinama nismo pomaknuli. A da ne kažem da se nismo brendirali. Ja se mučim po svijetu i sam se probijam. Ne znači mi apsolutno ništa što sam dio tog hrvatskog nogometa, to je tragedija. U Portugalu vam je dovoljno da se rodite i odmah ste trener. Oni su sve brendirali. Mi imamo dobre trenere, pa netko je jučer odradio tisuće treninga po Zagrebu, Splitu, Zadru... Omogućimo tim ljudima da uvjete da rade ali ih moramo i platiti. Godinama smo se zadovoljavali rezultatima reprezentacije, HNS je svijet za sebe, oni imaju svoju priču i njima je dobro. Hrvatski nogomet je u problemima... Ne bih želio zvučati pesimistično, no moramo sve dići na višu razinu.
A kako vam izgledaju Srbi?
- Vrlo je teško voditi njihovu reprezentaciju. Ne bih nikada bio u koži Dragana Stojkovića. Imaju problem s velikim brojem igrača istog profila. Teško je uklopiti Mitrovića, Tadića, Milinkovića-Savića... Ne zna se tko će trčati... - kazao je Jurčić.
>> Otkrivene plaće izbornika! Dalić zarađuje golem iznos, no nije niti u prvih 10
Ma dosadni ste mi vi "realni". A zašto se ne bi rodila slijedeća generacija? Tako ste pričali i nakon vatrenih i Francuske 98'. Pa je došla još bolja generacija. Zašto se bi došla i slijedeća?