Cvrčci. Tisuće njih. Odbor za doček nakon strmoglave vožnje niz serpentine prema Valunu, mjestu petnaestak minuta vožnje od grada Cresa. Ali kakve vožnje! Cesta je strmija nego što sam igdje vidio, a bilo me za volanom od Švedske do Sicilije.
Ovdje zamalo da vozač ne ispadne kroz prednje staklo. Automobil ostavljam na parkiralištu, stavljam golemi kamen pod kotač jer ručna nije dovoljna i plaćam 15 kuna za dan. Ručnik oko vrata i nizbrdo nastavljam pješke. Veselo me pozdravljaju neki ljudi koje sam prvi put vidio.
Jadranski ocean
– Na zvuk cvrčaka najlakše se naviknuti. Lijepo zvuči, zar ne? – govori mi Valentina, djevojka koju sam sreo kad sam se spustio do mjesta.
– Veselimo se kad nam netko novi dođe jer zimi je ovdje tako pusto. Ima samo 60 stanovnika, živimo za ljeto i trenutak kad nam dođu turisti – kaže djevojka i odlazi na kupanje na plažu Raca.
I jedini beach-bar zove se Raca, drži ga Valentinin brat – Valentino. Nekoliko metara dalje, u hladu s pogledom na pučinu, srećem dvoje mladih Nijemaca. Sjedam s njima na klupu, a oni me nude pivom. Laško. Prevruće je...
– Bili smo lani u Dominikanskoj Republici, prije toga na Kanarima, ali ovdje je ocean nevjerojatno čist – govori uzbuđeno Tobias (27), a djevojka Nicole (26) odobrava.
Jadranski ocean? Objašnjavam im razliku između Karipskog mora, Atlantika i Jadrana, oni opet klimaju glavom pa nastavljaju:
– Valun smo pronašli na Googleu tražeći mirno mjesto te prvi put u životu odlučili kampirati. Ovdje hotela ionako nema. Dogodine će nam se roditi beba, ali sigurno ćemo se vratiti kad malo poraste jer plaža u kampu je idealna za djecu – govore mi.
Pomažem im nositi vesla i čamac za napuhavanje. Ispraćam ih na ''plovidbu'', a ja sjedam u restoran Toš. Vlasnik, ujedno i prvi čovjek mjesta, Ivan Mlacović (55), pokazuje mi:
– Za ovim stolom svake nedjelje poslije mise nalazimo se i raspravljamo o nogometu. U mjestu su tri dinamovca, tri hajdukovca, a čak petorica su navijači Rijeke. Eh, te su rasprave, uz pelinkovac, ovdje tradicija – kaže i nastavlja:
– Otac Anton rodio se tu nedaleko, u Lubenicama, uzgajao je ovce, imao ih pedesetak. Živjelo se tada skromno, nije bilo uplatnica za internet, telefon, nije bilo ni struje. Ma ništa. Samo šuma, ovca, maslina i loza. A danas, vidiš i sam. Nije se mnogo promijenilo. Mir, tišina, opušteno. Gdje god pogledaš, diviš se. A meni je tako svaki dan, zar to nije sjajno? – kaže ponosno Mlacović pa skače na noge i zove me da mi pokaže repliku Valunske ploče iz 11. stoljeća, istog perioda kada je nastala i Bašćanska ploča. Valunska je bila nadgrobni spomenik triju generacija stanovnika. Znači, već tada se živjelo u Valunu.
Četiri ribara i Lili
– Ploču moraš spomenuti! Ona je među najstarijim spomenicima hrvatskog jezika – ponosni su u Valunu.
Okupilo se domaće društvo, natočilo piće, kažu mi kako su premalo mjesto da bi imali Konzum. Da imaju tek četiri profesionalna ribara, Marka, Dinka, Ivicu i Mladena. Spominju i gospođu Lili, 70-godišnjakinju, koja živi za more. Ribari od jutra do sutra.
– Tu je sve pod rukom, različito je od Cresa ili Martinšćice. A nama gužva ne nedostaje. Štoviše, ovdje se u pravilu svi gosti poznaju. U privatnim apartmanima ljudi su, u pravilu, isti, dugogodišnji gosti, teško je nekom novom gostu pronaći smještaj. Neki se, recimo jedna njemačka i talijanska obitelj, preko godine druže na internetu, a onda planiraju odmor u Valunu, sjede u restoranu, a djeca se igraju ispred njih na rivi. Ostavljam ih i obilazim mjesto koje ima možda pet minuta hoda s jednog na drugi kraj. Prebrojavam plaže – dvije, dućani – dva, kafići – dva (Valunjanka i Feručo), a restorana čak četiri (Toš, Na moru, San Marco i MaMaLu).
Prvih dana ljetovanja, nakon dolaska iz stresnih radnih okruženja, teško se prilagoditi na takav život. Čovjek bi nekamo išao, jurio, čekao u koloni. No ovdje toga nema... A kad se opustiš i uđeš u taj ritam, gdje ne moraš razbijati glavu ni jednim odabirom, počinje odmor. Sjediš i gledaš u more. Idealno...
>>Skriva li se hrvatska Atlantida, otok Cissa, ispred ovog turističkog dragulja
A da tu netko spomene da je u Valunu snimama austrijsko - njemačka serija "Die Sonne entgegen" 1984-5? Ili se to ne smije jer se događa u bivšoj jugi?