Nakon najdulje izborne kampanje koju smo dosad imali noćas u ponoć počela je dvodnevna izborna šutnja koja traje do sutra u 19 sati, odnosno do zatvaranja birališta. U tom je razdoblju zabranjena svaka izborna promidžba, objavljivanje procjena izbornih rezultata i prethodnih, neslužbenih rezultata izbora, objavljivanje fotografija u sredstvima javnog priopćavanja, izjava i intervjua nositelja lista, odnosno kandidata te navođenja njihovih izjava ili pisanih djela.
Povreda izborne šutnje sankcionira se u iznosu od 3000 kuna za fizičke osobe, od 10.000 do 30.000 kuna za kandidate na izborima, od 100.000 do 500.000 kuna za pravne osobe te od 10.000 do 30.000 kuna za odgovorne osobe u pravnim osobama. No, danas u eri interneta i društvenih mreža postavlja se pitanje je li izborna šutnja doista moguća.
A što s lažnim profilima?
Državno izborno povjerenstvo, naime, tumači da građani koji nisu izborni sudionici mogu i za vrijeme izborne šutnje iznositi svoje stavove, komentirati izbore i izborne sudionike, pa tako i na svojim profilima na društvenim mrežama. Jedinstvena europska praksa vezana uz izbornu šutnju ne postoji pa neke zemlje imaju šutnju 24 sata prije izbora, neke dva dana ranije, neke čak brane i objavu izbornih anketa u cijelom tjednu prije izbora.
Pravna struka, analitičari, ali i sami političari već godinama upozoravaju da ovakva izborna šutnja u eri društvenih mreža više nema nikakvog smisla. Ona je zamišljena kako bi biračima osigurala miran dan za promišljanje uoči izbora i kako bi onemogućila ekscese na samim biralištima. No, sve to lako je bilo postići u vremenu klasičnih medija, kada je u državi postojala samo jedna televizija i nekoliko dnevnih listova. Danas je situacija znatno kompliciranija i pitanje je može li itko osigurati da se izborna šutnja poštuje i na društvenim mrežama. S obzirom na to da se ne odnosi na građane, nego samo na medije i kandidate, tko može garantirati da netko s lažnim profilom ne vodi kampanju i na izborni dan ili da to za njegov račun ne čini netko drugi. Poznato je da stranke imaju cijele “internetske brigade” koje i na izborni dan mogu utjecati na opredjeljenje birača.
Analitičar Ivica Relković upozorava da sudska praksa diljem svijeta ide u smjeru da se slobodi govora da prednost pred odredbama o izbornoj šutnji. Uvjeren je da će se sudskoj praksi prilagođavati i zakoni i u Hrvatskoj i u Europi, a izbornu šutnju posebno besmislenom smatra u okolnostima kontinuiranog pada odziva birača.
– Veći je problem ako netko ne iziđe na izbore nego da ga netko pola sata prije izbora nagovori da za njega glasuje. Bolja je i galama od apstinencije – vjeruje Relković. Prije gotovo 15 godina, kada je odlazio s funkcije predsjednika Vrhovnog suda RH, a time i DIP-a Ivica Crnić predlagao je izborne promjene, među ostalim i ukidanje izborne šutnje tvrdeći kako je ona potpuno besmislen institut jer su birači mjesecima prije izbora izloženi stranačkim porukama pa im dan pred izbore ne znači ništa posebno. Unatoč brojnim prijavama za zvanje birača, dijeljenje letaka, slanje SMS-ova, promidžbu na reklamnim panoima ili Facebooku, slanje SMS-ova s ocrnjivanjem protukandidata... na europskim izborima 2013. i 2014. godine nije bilo kazni za kršenje izborne šutnje, iako je DIP je 2013. upozoravao HDZ i SDP zbog SMS poruka kojima potiču birače na glasovanje.
DIP za ujednačavanje kazni
DIP je početkom godine izradio prijedlog jedinstvenog izbornog zakona, koji bi ujednačio izborne institute koji su sada različito uređeni u pojedinim zakonima te ga uputio Ministarstvu uprave, a u njemu upozorava i kako treba ujednačiti i rješenja, odnosno kazne za kršenje izborne šutnje, jer ih, recimo, na predsjedničkim izborima uopće nema. Takav prijedlog očito nije impresionirao ministra uprave koji je ranije kazao da cijeni prijedlog DIP-a, ali drži da bi dodatno otežao provedbu izbora.
Inače, izborna šutnja problematizirala se i u vidu ravnopravnog sudjelovanja na tržištu budući da mediji u vrijeme izborne šutnje ne smiju objavljivati oglase kandidata na izborima, dok istodobno takva zabrana ne vrijedi za iznajmljivače plakatnog prostora koji i u dane izborne šutnje mogu zarađivati od plakata.
Predizborna šutnja zakonski je propisana tek u manjem broju zemalja, a u mnogima se ona doživljava kao povreda slobode izražavanja slobodnog mišljenja. U pravilu je nemaju starije demokracije. U SAD-u je uopće nema, a vjerojatno bi je bilo i jako teško provesti s obzirom na to da se zemlja prostire na tri vremenske zone. U Australiji je također nema, zabranjeno je samo oglašavanje na radiju i TV-u na dan izbora, ali ima obvezno glasanje. U Kanadi je, kao kod nas, kampanja dan prije izbora i na dan izbora zabranjena. Međutim, dopušteno je pozivati birače SMS-om ili kucanjem na vrata da iziđu na izbore. Šutnje nema u Finskoj, Norveškoj, Nizozemskoj i Švedskoj, dok u Rumunjskoj, Makedoniji, Albaniji, Portugalu, Bugarskoj, Poljskoj, Francuskoj, Grčkoj, Španjolskoj i Sloveniji izborna šutnja počinje 24 sata prije izbora. U Mađarskoj se šuti na dan izbora, a uz to se brane objave anketa osam dana prije. I Slovenija u kojoj šutnja počinje dan prije izbora ankete se ne smiju objavljivati u predizbornom tjednu.
Ko je gluv I nim ostat ce ziv