– Otkada se bavim kozarstvom? Pa, otkako znam za sebe – kaže 26-godišnji Valentino Cmrk, koji sa suprugom Karolinom, roditeljima Ljubicom i Miljenkom te sestrom Anamarijom uzgaja oko 300 mliječnih francuskih alpskih koza na farmi podignutoj u Radešiću, selu raštrkanom po brežuljcima i oko kilometar udaljenom od Brezničkog Huma čijoj općini administrativno i pripada. Valentino nije dvojio što će u životu raditi, nekako se još odmalena vidio u svome selu, u poljoprivredi, pa to što je upisao i završio srednju poljoprivrednu školu nikome i nije bilo iznenađenje. Ipak, glavni “krivac” što se oboje njegove djece našlo u kozarstvu je Miljenko Cmrk. On je još dok je živio u Turčinu imao koze pa ih je kao mladić i prodao ali, kako sam kaže, “srce je vleklo”.
Nova farma
A kad je zasnovao svoju obitelj i doselio se u Breznički Hum, ono što je srce htjelo postalo je stvarnost u kojoj se najprije našla njegova Ljubica, a poslije i djeca.
– Prvi smo koji su ovdje dopeljali koze – kaže Miljenko prisjećajući se kako je sve počelo dok su on i supruga imali stalni posao i stado u kojem je bilo deset puta manje koza nego što ih imaju danas. I tada, prije 25 godina kada su počeli, išlo je odlično, a dobra je perspektiva rezultirala postupnim povećavanjem broja koza. No kada je oko kuće bilo 150 životinja, bio je to signal da valja napraviti novu farmu pa su Cmrkovi prionuli izgradnji suvremenog objekta malo dalje od svoga doma.
Ovo je peta sezona da su koze na novoj farmi – govori Valentino uvodeći nas među alpine i anglo-nubijske jarce, životinje širokih i dugih spuštenih ušiju koje su nabavili da “pomiješaju krv”. Trenutačno imaju sedam rasplodnih jarčeva.
Koze su se za ovih vrućina zavukle u farmu gdje ih hlade veliki ventilatori koji oduševljavaju Valentinova trogodišnjeg sina Ivana pa dječak sav razdragan pogledava prema njima i prema životinjama. Farma se čisti strojno, koze dobivaju tri obroka dnevno, a kako bi imali svježu travu, Valentino svaki dan kosi. Vrijeme mu štedi stroj koji naprijed ima kosu, a otraga sakupljač trave. Nova farma i povećanje stada podrazumijevali su i modernizaciju u proizvodnji mlijeka, strojeve, priključke... Nešto su pripomogli i fondovi Europske unije, za nabavu traktora. Na farmi je i izmuzište kamo koze dva puta dnevno odlaze na mužnju.
– Mužnja 300 koza sada traje kao nekada mužnja njih 150, od dva do dva i pol sata – objašnjava Valentino.
Jedna koza dnevno daje od dvije do pet litara mlijeka, ovisno o dobi. Cmrkovi svoje mlijeko prodaju Vindiji čija cisterna dolazi na njihovu farmu. Ovo je gospodarstvo ujedno i najveći Vindijin kooperant. Kao proizvođači kvalitetnog kozjega mlijeka po litri dobiju 84 centa. To je cijena s obračunatim porezom na dodanu vrijednost. Kad se podvuče crta pod uloženo, rad i dobiveno, zarada zapravo stagnira. I zato ovaj mladi poljoprivrednik čeka da vidi kakva će biti perspektiva za opstanak. A to u mljekarskom sektoru ide nekako sve teže.
Saslušati nas kozare
– Sve je manje mlijeka i proizvođača. Stariji odustaju, farme se gase, proizvodnja je skupa. Čekamo da vidimo u kojem će smjeru sve ovo ići – pomalo pesimistično izgovara Valentinov otac Miljenko.
Valentino kaže da stado ne planira povećavati jer su stigli do željenog broja. Daljnji se ciljevi tiču samo unapređenja gospodarstava, što će postići i povećanjem mliječnosti i kvalitetom hrane koju sada za svoje stado proizvode na 60 hektara na sitne parcele rascjepkane zemlje u najmu.
– Proizvodnja kozjeg mlijeka ima potencijala, samo bi trebalo saslušati i nas kozare, da pronađemo zajedničko rješenje kako taj potencijal iskoristiti – dodaje Valentino Cmrk, mladi poljoprivrednik koji bi volio ostati u ovome poslu jer je to ono čime se oduvijek i htio baviti, naravno ako će kozarstvom i proizvodnjom kozjeg mlijeka moći osigurati ne luksuzan nego pristojan život svojoj obitelji.
Bravo ! Rado bi dao i više u trgovini da znam da je domace! Kada mogu za pivo toceno u caffeu za 5€ mogu 3€ za to, samo neka razlika ide njemu. Dignute cijenu tome ali ma