Kad pobrojite sva imena istarske obitelji Flego koja žive na istoj adresi, pobrojili ste petinu stanovništva sela Škuljari kod Buzeta. A kad dođete do njihova doma, stigli ste do prvog proizvođača svježeg mesa u Istri s registriranom prodajom na kućnom pragu. Obitelj Flego ima junad u tovu, trenutno 70-ak grla. Lani su proizveli 15 tona mesa. Izuzev nešto malo što su dostavili u okolici, sve su prodali u svome dvorištu kupcima koji ih pronalaze po preporuci, bez ikakvih reklama, a zatim im se zadovoljni vraćaju i dovode im nove potrošače.
Meso s kućnog praga
– Svježe ćete meso prepoznati po boji i strukturi. Ako je staro, počinje dobivati sivkasto-zelenkastu boju. Kad je složeno na pultu, svježe će meso pustiti crvenkastu sukrvicu dok će se iz starog i zaleđenog cijediti krv tamne boje, a i samo je meso tamnije. Danas se, nažalost, sve više gledaju brza zarada i profit. Kvaliteta se ne gleda – objašnjava Goran Flego vadeći iz hladne komore komade svježega mesa, netom dopremljene iz 60 kilometara udaljene klaonice kamo se svaki tjedan s njegova gospodarstva vozi jedan bik.
Trenutačna je cijena 10 eura za kilogram miješanoga mesa. Većina grla koju uzgaja su simentalci. Ima i nekoliko komada goveda francuske mesne pasmine charolais.
– Otkako je mama prije deset godina otišla u mirovinu, ja sam preuzeo obiteljsko gospodarstvo – kaže 42-godišnji Goran, čiji su se roditelji Olga i Mario Flego i sami bavili poljoprivredom, baš kao i Goranov pokojni nono.
Obitelj je nekoć proizvodila mlijeko, bikove su kao kooperanti tovili za druge, zbog čega su napravili i novu štalu jer postojeća više nije bila dovoljna. Nekako u to vrijeme kad je Goran preuzeo gospodarstvo, počeli su se raspisivati natječaji iz programa ruralnog razvoja. Javio se on, i prošao, na mjeri za mladog poljoprivrednika i iz EU fonda dobio 50.000 eura pa kupio prikolicu za razbacivanje stajskoga gnoja i frezu, no većinu je, 30.000 eura, uložio u kupnju teladi koju je dopremio iz Slavonije i napunio štalu. Prije deset godina za taj je iznos kupio 90 telaca. Da ih kupuje danas, za 30.000 eura mogao bi kupiti tek 30 grla.
Životinje tovi od dvanaest do osamnaest mjeseci, ovisno u kojoj su dobi dopremljene na gospodarstvo i koliko će vremena proći dok ne dosegnu kilažu od 600 do 650 kilograma, od koje će ostati oko 350-400 kilograma mesa koje će Goran obraditi i spakirati u svojoj mesnici na gospodarstvu:
– Uvijek sam volio ovaj posao, a i srednju sam školu završio za mesara. Najprije sam s tatom radio za druge, zatim smo odlučili registrirati mesnicu za prodaju svoga mesa na kućnom pragu, da radimo za sebe i da kupcima možemo izravno prodati ono što proizvedemo – kaže Goran.
Iako su opremljeni najsuvremenijom i svom potrebnom mehanizacijom, hranjenje i čišćenje životinja obavljaju se ručno. Za prehranu goveda obitelj Flego obrađuju oko 60 hektara u zemlje, iako u službenoj evidenciji upotrebe poljoprivrednog zemljišta AKORD-u imaju upisanih tek 25, rascjepkanih na 90 parcela, na koje i ostvaruju poticaje. No ta im površina ne bi bila dovoljna za proizvodnju hrane potrebne za stoku, a kako i u njihovu kraju ljudi sve češće napuštaju poljoprivredne površine i nude im ih u najam, oni ih i obrađuju.
Brojni i složni
– Sva polja koja vidite od Buzeta do Istarskih Toplica obrađujemo mi. Čim posijemo kukuruz, moramo ga ograditi električnim pastirom, zbog divljih svinja. Sad dolaze i jeleni, a tu ni pastir ne pomaže – kaže Goranova supruga Nataša koja je zbog ovoga obiteljskoga posla prije nekoliko godina dala otkaz u firmi.
U radu sudjeluje cijela obitelj, od najmanjih do najvećih. Mama Olga kuha za sve, Goranov brat Bojan uskače kad se vrati s posla, tata Mario aktivan je cijeli dan... Tu su još i Natašine i Goranove kćeri Sara i Lea te Bojanova žena Leana i kći Ema.
– Ima nas devet u familiji. I složni smo – zadovoljno će Goran Flego, odlazeći pripremiti pakete svježega mesa, za vjerne kupce.
Bog vam dao zdravlje i veselje.