Od kada je u Srbiji na vlasti koalicija SNS-SPS (Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića i Socijalistička partija Srbije Ivice Dačića, op. ur.), u Srbiji poštovanje žrtvama zločina u Vukovaru odaje isključivo nevladin sektor.
"Neprihvatljivo je i anticivilizacijski to što se zvaničnici Srbije nisu oglasili povodom tridesetogodišnjice ovog zločina”, izjavio je u četvrtak uvečer prvi tužitelj za ratne zločine u Srbiji, Vladimir Vukčević, piše Deutsche Welle.
Sličnog mišljenja je i Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava koji šutnju službenog Beograda tumači kao svojevrsno poricanje ovog zločina.
"Jedini apel koji je ovim povodom došao iz Beograda je molba patrijarha Porfirija da vjernici Srpske pravoslavne crkve zapale (SPC) zapale svijeće za sve stradale u Vukovaru. Međutim, ta poruka imala bi težinu da poglavar SPC-a nedavno nije dao orden Miloradu Vučeliću, koji preko "Večernjih Novosti" i danas širi priče o “oslobađanju Vukovara”, kaže on za DW.
Izložba i performans
Organizacija Žene u crnom i ove godine okupila se u centru Beogradu uz poruku „Nikada nećemo zaboraviti zločine u Vukovaru“, u kojem je ubijeno više od 1.000 civila, a ranjeno najmanje 25.000 ljudi.
Performansom su zatražile da se utvrdi tko je odgovoran za logore u kojima su u Srbiji 1991. i 1992. bili zatočeni hrvatski ratni zarobljenici i civili. U Srbiju su dovedeni poslije pada Vukovara i u logorima bili podvrgnuti brutalnom mučenju.
Osim tog, jedini događaj kojim je Beograd obilježio 30 godina tragedije Vukovara, je izložbe fotografija "Sloboda do temelja” fotoreportera Miloša Cvetkovića. Fotografije su nastale u vrijeme uništenja Vukovara, a izložba je otvorena u četvrtak uvečer u galeriji „Endžio HAB" , u organizaciji njemačke organizacije forumZFD.
Ranije isprike službenog Beograda
Boris Tadić jedini je predsjednik Srbije koji se ispričao za zločin na Ovčari kod Vukovara gdje su pripadnici Teritorijalne obrane i paravojne jedinice „Leva Supoderica" pod komandom JNA ubili 265 hrvatskih civila i ratnih zarobljenika.
Ispriku je uputio još samo Veran Matić, koji je kao izaslanik Aleksandra Vučića prošle godine počast žrtvama iz Vukovara izrazio tako što je kleknuo ispred spomen obilježja na Ovčari. Izjavio je da je to bio njegov osobni čin, ali da je za to kasnije dobio podršku predsjednika Srbije.
Prešutni stav Srbije
Ipak, nagovještaji o stavu aktualnih vlasti u Srbiji o zločinu u Vukovaru mogu se dobiti i na osnovi tretmana bivšeg pukovnika JNA Veselina Šljivančanina koji je zajedno sa Milom Mrkšićem u Haagu pravomoćno osuđen zbog zločina na Ovčari. "Od kada je izašao iz zatvora 2011. godine održao je više od 30 promocija svojih knjiga u javnim ustanovama širom Srbije", naveo je u svom priopćenju Fond za humanitarno pravo.
Subotička deklaracija
Nakon pada Vukovara u Srbiji je formirano nekoliko logora za hrvatske ratne zarobljenike i civile. U Stajićevu, Sremskoj Mitrovici, Begejcima, Nišu i Beogradu bilo je zatočeno oko 7.000 ljudi, a od posljedica premlaćivanja i zlostavljanja preminulo je najmanje 14 zatvorenika.
Udruženja logoraša godinama su tražila da im se omogući da spomenikom obilježe mjesta logora i da održe komemoracije, ali u tome nisu uspijevali.
U svibnju 2016. godine Aleksandar Vučič, tadašnji premijer Srbije, sastao se s logorašima iz Stajićeva i pozvao ih da slobodno na tom mjestu zapale svijeće i polože cvijeće. Obećao im je i postavljanje spomen ploče kod mjesta nekadašnjeg logora, ali se to do danas nije dogodilo.
Još se traži 365 nestalih Vukovaraca
Vučić je mjesec dana kasnije s tadašnjom hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović potpisao “Subotičku deklaracije” koja između ostalog predviđa zaštitu manjina i rješavanje pitanja nestalih.
„Čini se da je Deklaracija ostala samo mrtvo slovo na papiru", kaže za DW Marko Milosavljević.
Iako podsjeća da su učinjeni dobri koraci kao što je otvaranje spomen kuće bana Jelačića u Petrovaradinu i Hrvatskog kulturnog centra u Beogradu, ocjenjuje da se ključni bilateralni problemi ne rješavaju.
"Moraju se otvoriti arhivi jedinica JNA kako bi se efikasnije riješila sudbina više od 300 nestalih građana Vukovara. Također, potrebno je političko priznanje i jasna poruka predstavnika države Srbije da su činjeni ratni zločini od strane njenih institucija”, kaže on.
Jedna od osnova za to priznanje su, podsjeća Milosavljević, tri pravomoćne presude domaćih sudova kojima je Ministarstvo obrane Srbije obavezano isplatiti naknadu štete članovima obitelji ubijenih na Ovčari.
”Umjesto promocije Erdutskog sporazuma, kojim je izvršena mirna reintegracija istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema u Hrvatsku, vlasti u Srbiji, ali i u Hrvatskoj, su slavljenjem ratnih zločinaca, poput Šljivančanina i Merčepa pokazale da im je zajednički interes održanje nacionalističkih feuda, a ne pomirenje i zalječenje trauma”, zaključuje za DW Marko Milosavljević.
>> VIDEO Vukovarska je bolnica u jesen 1991. bila pod stalnom neprijateljskom vatrom unatoč tome što je zaštićena Ženevskim konvencijama: Pogledajte kako je izgledao život u podrumu bolnice
Kakve veze Srbija ima sa Ratom u Hrvatskoj, a pogotovo sa tim Vukovarom? Niti je Srbija bila nezavisna država, a niti je Hrvatska to bila, pa da napadnu jedna drugu?! To što se komunistička kamarila koja je zajednički bila naa vlasti u Jugoslaviji međusobno poubijala to je nešto sasvim drugo, a verovatno i sasvim treće!!.