Dalibor Talajić jedan je od najuspješnijih hrvatskih strip-crtača. Iz svojeg zagrebačkog studija već godinama radi za izdavačke kuće poput Marvela, gdje crta neke od najpoznatijih serijala u svijetu superjunačkog stripa. X-men, Avengers, Deadpool, Wolverine i Hulk samo su neki od njih.
Odnedavno, pridružila im se i pomalo neočekivana heroina, koja je u svojoj borbi za opstanak pokazala da je hrabrija i jača od svih nabrojenih. Radi se o majci jedne obitelji iz Madaje, grada koji je postao simbolom patnje sirijskog naroda.
Prije nekoliko mjeseci u javnost su dospjele fotografije izgladnjele djece Madaje, koja od srpnja 2015. godine, kada su režimske snage opkolile grad, nisu dobila adekvatnu humanitarnu pomoć. Obitelj Talajićeve nove junakinje, kao i većina njihovih sugrađana, ponekad je prisiljena jesti travu kako bi preživjela.
– Tijela su nam se odvikla od hrane. Djeca mi gladuju pa im bude mučno, jako ih boli želudac kad uspiju jesti. Tijela im više nisu sposobna probaviti hranu jer su predugo bila gladna – potresna je poruka koja otvara strip Madaya Mom (Majka Madaje).
Čitavo izdanje temeljeno je na kratkim telefonskim pozivima i SMS porukama koje je hrabra Sirijka uspjela poslati novinarima ABC-a. Dalibor Talajić pretvorio ih je u svoje dosad najsnažnije djelo, čiji će detalji čitatelje iz naše regije nedvojbeno podsjetiti na najteže trenutke rata u bivšoj Jugoslaviji. Zbog straha za njenu sigurnost, identitet protagonistice strogo je zaštićen, pa čak ni autori ne znaju mnogo o njoj.
– Ja osobno nikad nisam bio u kontaktu s tom ženom. Informacije koje imam vrlo su šture. Jedino Rym Momtay iz ABC-a kontaktira s njom – kaže mi Talajić, koji se nada da će nakon rata protagonistici moći pokloniti sve crteže nastale po njezinoj priči.
Prva epizoda stripa smještena je u siječanj 2016. godine, u vrijeme u kojem struje i lijekova već odavno nema, zalihe humanitarne pomoći su presušile, stoka je poklana, a očajnički pokušaji bijega iz grada završavaju u minskim poljima.
Majka Madaje ima čak petero djece. Najmlađe je rodila na samom početku rata, nedugo nakon što su joj ubijeni otac i brat. Mislila je da će od šoka pobaciti, no dijete je preživjelo. Sumorni prikazi njihova života obilježenog strahom, gladi i bolesti isprepliću se sa sjećanjima na dane prije opsade, kada je obitelj dobro živjela od uzgoja voća.
Djeca su radosno pohađala školu, iz koje su se zadnji put izvukla gazeći kroz lokve krvi svojih manje sretnih vršnjaka.
– Prije sam mislila da je smrt najgore što nam se može dogoditi. Sada više nisam sigurna – kaže junakinja Talajićeva stripa. Koristeći se slabim automobilskim akumulatorom, obitelj još uvijek uspijeva pratiti vijesti iz svijeta.
Ujedinjeni narodi nikako da se dogovore o Siriji. Majka očajava jer joj se čini da njihova patnja nikoga ne zanima. Zahvaljujući stripu koji je ovih dana velika vijest u svim većim medijima, i to se bar nakratko promijenilo.
– Strip je strahovito odjeknuo u međunarodnoj javnosti. To valjda i jest cilj, da se o ratu počne razmišljati kroz civile, a ne kroz politiku – zaključuje Talajić.
>> 'To što Večernjak radi za strip je prejako i nije uobičajeno. Stvarno bih volio da potraje'
