Iz spremišta u Dubravi na noćnu vožnju sa srijede na četvrtak tramvaj linije 31 krenuo je u 23.09, a na jedan od triju noćnih krugova Savski most - Črnomerec u 23.53.
- Sve mora biti točno na minutu. Jedan krug traje sat i pol - kaže Mijo, vozač tramvaja od 1987., koji uz kasne vozi i noćne smjene još od 1989.
Kola u prvoj "turi" poprilično su ispunjena, uglavnom mlađim ljudima, a ulazi se i izlazi na gotovo svakoj od 28 stanica. Na Glavnom kolodvoru, pri povratku s Črnomerca, desetak minuta prije jedan tramvaj je pun kao za dana.
I dok je tramvaj pun, gradske su ulice puste. Tek jedan prolaznik u Držićevoj, a i Sava se primjećuje tek po odbljescima gradske rasvjete na njenoj površini. Kola broj 452 prazne se silascima putnika u novozagrebačkim naseljima.
Na Savskom mostu slijedi mali predah, Mijo izlazi iz tramvaja i pali cigaretu.
- Ljudi izbjegavaju noćnu smjenu zbog mogućih problema - sliježe ramenima četrdesetjednogodišnji vozač ZET-ova tramvaja Mijo Pehar - ali netko i to mora raditi. Problemi su vezani većinom uz malodobnike koji se napiju pa počnu lomiti, lupati, vrijeđati. Od prošlog ljeta imamo zatvorene kabine pa nas bar ne mogu za kosu povlačiti.
Mijino najneugodnije noćno iskustvo bila je prijetnja pištoljem. Muškarac kojem je stao u Branimirovoj, iako nije bio na stanici, nakon prelaska Vukovarske zatražio je od njega da vozi na Žitnjak. Pošto je odbio, u Zapruđu je muškarac izvadio pištolj i počeo prijetiti.
- Odmah sam aktivirao UKV alarm, a iz tramvaja je izašao i kolega iz drugog broja 31 koji je tad naišao. Kad je napadač čuo da je obaviještena i policija, pobjegao je.
U kola ulaze dvojica mladića, cigareta je pri kraju i uskoro se kreće u drugi krug.
Iz Novog Zagreba za put u centar odlučuje se tek nekoliko ljudi, no tramvaj se popunjava prelaskom preko Save - na Jelačić placu u kolima se skupilo već četrdesetak putnika. Smijeh izazivaju komentari o legitimiranju u nekom bircu, a među mlađarijom tek je jedna starija gospođa... Posljednja gužva te noći.
- Zadnja stanica! - upozorava Mijo zagrljeni par, no djevojka izlazi tek nakon što se tramvaj okrenuo, neposredno prije novog polaska i maše dečku koji se nekoliko iličkih stanica vozio sam - jedini putnik.
Među malobrojnima u trećem krugu najglasniji je mokri brat koji se ukrcao još na polaznoj stanici, no energični mu dvadestogodišnjaci ne ostaju dužni na njegova polusvjesna peckanja. Na Črnomercu izlaze svi osim djevojke koja se čelom naslonila na sjedište ispred.
- Gdje sam to? - pita odižući glavu.
Mijo ju ostavlja da sjedi.
- Nije to ništa - objašnjava. - Imam ja profesionalnih spavača koji toliko vonjaju na alkohol da se ne može disati.
Nakon još jedne cigarete, kreće se na posljednju vožnju prema Savskom mostu. U Novom Zagrebu Mijo u kolima primjećuje mladića koji je prošle noći spriječio krađu natpisne ploče i zahvaljuje mu. Mladiću je u tučnjavi s dvojicom huligana ozlijeđena arkada, a pivskom bocom pogođen je i tramvaj.
Na Savskom mostu i treći put bez putnika. Međutim, u tramvaju nije tiho jer je "progovorila" UKV stanica - u 4 sata počele su redovne vožnje.
- Vrijeme prolazi brzo jer mi je pažnja usmjerena na posao - kaže Mijo. - Jedne mi je noći neki momak sjeo na rizol u Branimirovoj i noge stavio na prugu, drogiran valjda. Morao sam se zaustaviti i maknuti ga.
Na Savskom mostu Mijo skida broj 31 iznad vjetrobranskog stakla i stavlja ploču s natpisom "Spremište Dubrava". U gradu je sve življe, a u noćnom tramvaju tek poneki putnik. Dnevni brojevi zauzeli su pruge i preuzeli putnike, a 31 je spreman za čišćenje. U spremište ulazi nešto prije pola šest; Mijo gasi svjetla i izlazi u još uvijek mračno jutro.
- Ne spava mi se - kaže on. - Sad ću prvo sa ženom Ljubom popiti kavu, ispratiti je na posao, a tek onda odspavati dva sata. Poslije toga kuham ručak za sina Ivana i sebe, a spavat ću još i navečer.
Kad priča o Ivanu, začetom uz liječničku pomoć nakon četrnaest godina braka, Mijin osmijeh najduže traje.
Mijo Pehar, svijetla duša za mračne pruge.
M. Kopjar
