Ako postoji neka zemlja koja se proslavila vrhunskim ekosustavom za ulaganje u startupe (posebno u novim tehnologijama), to je definitivno Izrael. U ovoj zemlji ulaže se više od 4,3% BDP-a u istraživanje i razvoj. Gomila fondova i milijuni eura dostupni su startupima svake godine, a neuspjeh se ne smatra krajem, nego se uči na pogreškama i dobiva druga prilika. Zato svi žele učiti od Izraela, a nedavno je u toj misiji u Hrvatskoj gostovala Nili Shalev, generalna direktorica Izraelskog i EU direktorata za istraživanje i razvoj pri izraelskoj Agenciji za inovacije (Innovation Authority). Ona upravlja fondom od 500 milijuna dolara godišnje koji se dijelom može usporediti s EU fondovima jer i Izraelci ulažu dio novca koji je potreban za cijeli projekt. No naglasak je na tehnološkom razvoju.
Kako funkcionira vaš ulagački fond, kome dodjeljujete novac?
Imamo tri principa kako naše ministarstvo raspoređuje sredstva. Prva bitna stvar je da smo neutralni, mi ne odlučujemo što će biti sljedeća velika stvar u tehnologiji. Prepuštamo to tržištu, a potom procjenjujemo ideje prema izvrsnosti, ograničenjima, mogućnostima timova i prema gospodarskoj vrijednosti koju određeni projekt može donijeti Izraelu.
Koje vrste projekta birate?
Većinom se radi o idejama koje trebaju još istraživanja da bi se razvili inovativni proizvodi. Ne zadajemo smjer i obično to nisu infrastrukturni projekti. Drugi princip je da dijelimo rizik s poduzetnicima. Nikad ne dajemo 100-postotni iznos koji je potreban. Pokrivamo 20-60 posto troška projekta. A za mlade kompanije možemo nekad dati i više.
O čemu ovisi hoće li netko dobiti 20 posto ili 60 posto budžeta?
Ovisi o tome koliko je riskantan neki projekt, ako je veći rizik, i mi ćemo uložiti više. Ovisi i o tome koliko je netko inovativan. Treba li kompanija doista naše ulaganje. I što se može postići izvršavanjem projekta, koliko će veliki utjecaj postići. Moram reći da rijetko dajemo samo 20%, većinom ulažemo između 40 i 60 posto.
Zanimljiv mi je detalj da se u provjeri pitate treba li neki startup novac, to je zasigurno jako dobra pozicija i okruženje u kojem netko razvija posao
Da, ali ne znači, ako netko dobije novac od privatnih ulagača, da neće i naše ministarstvo uložiti u isti projekt, to ovisi o grani industrije. Recimo, kibernetička sigurnost je područje u koje se puno ulaže u Izraelu, 20% svih svjetskih ulaganja u tu tehnologiju otpada na Izrael. Dakle, vlada će proglasiti da je kibernetička sigurnost već dovoljno financirana od privatnog sektora. No, ako se pojavi neki posve nov pristup koji je možda preriskantan za privatnike, u tom slučaju mi ćemo uskočiti.
Što ako projekt propadne?
Ovakva je situacija. Ako ste uspjeli, želimo da nam vratite naš uloženi dio. Ali, ako projekt propadne – nismo uspjeli zajedno, nikome ništa. Dat ćemo vam i drugu šansu. U Izraelu toleriramo neuspjeh. Ne potičemo neuspjeh, jasno da želimo da kompanije uspiju. Ali nekad će poduzetnik uspjeti iz druge ili treće prilike. Ako baš propadne 10 puta, možda ćemo biti oprezniji. Nekad je važno govoriti o neuspjesima, bilo je i velikih kompanije koje su propale jer nisu dobro procijenile situaciju na tržištu, i iz toga se može nešto naučiti. Mi ulažemo u ljude, vi ste nešto naučili, to znanje neće nestati ako projekt ne uspije.
Izrael ima dosta specifičnu situaciju i sigurno ne može svaka zemlja kopirati vaše ideje, što preporučujete drugim zemljama? Što se može emulirati?
Svaka zemlja ima svoje jedinstvenosti i može se prema tome postaviti. Svi imaju ljude s određenim znanjima i mogućnostima. Često je stvar u prioritetima koje si zemlja postavlja. Ili pak nužnostima. Jer Izrael nije imao puno stvari niti se mogao puno oslanjati na druge, pogotovo u početnim godinama pa je morao izmisliti puno toga. Nedostajalo je energije, vode, hrane... Mi smo poput nekog otoka na malom prostoru bez prirodnih resursa osim Mrtvog mora. Sad smo našli malo prirodnog plina. Počeli smo od ničega i morali smo izgraditi sve na inovativnosti. Istina je da svaka zemlja ima drugačiji ekosustav, ali svaka zemlja može sagledati svoje snage i udružiti ih na način koji potiče inovacije. Zato jako cijenimo inovatore.
Taj sklop razmišljanja usmjeren na razvijanje biznisa i poslovnih ideja nešto je što se uvijek ističe da nedostaje Hrvatskoj. Iako resursa imamo. Gostovali ste u Hrvatskoj, što preporučujete resornim ministrima u Hrvatskoj, kako promijeniti takav mindset?
Nikad ne volim to pitanje, ljudi u Hrvatskoj najbolje poznaju situaciju u svojoj zemlji. Mi razmjenjujemo ideje s drugim zemljama. Vjerujem da je uključenost vlade ključna. I naš ekosustav s brojnim ulagačkim fondovima je krenuo s državnim projektom u 90-ima. A kako je počelo – pa država je uložila 100 milijuna dolara u 10 venture capital fondova. Nakon šest godina država je uzela udio u vlasništvu tih fondova, ali čak 9 od 10 fondova je odlučilo isplatiti državi njeno početno ulaganje. Ti ulagački fondovi aktivni su i danas. Vrlo brzo su dosegli razinu od tri milijarde eura ulaganja. Sada smo na razini da venture capital fondovi u Izraelu ulože godišnje 6,5 milijardi dolara. Najveći smo na svijetu nakon Silicijske doline. I na kraju država može reći da je vratila sav novac, ponekad se mora riskirati.
Kako naći najbolju mjeru uključenosti države u poslovanje privatnog sektora? U Hrvatskoj se općenito smatra da država i nije najbolji menadžer kompanija.
Mi ne uzimamo postotak vlasništva. Praktički damo dio novca i pustimo poduzetnicima da rade po svojim idejama. Početno vlasništvo u VC fondovima koje smo stvorili bilo je vrlo dobro prijelazno sredstvo. Ali nismo se puno petljali u upravljanje i kadroviranje. Pratimo situacije na godišnjoj razini. Ne dajemo novac unaprijed za tri godine, nego se svake godine iznova procjenjuje projekt. Mislim da je to pametan način. Pazite, mi računamo da neće svi uspjeti, većina zapravo ne uspije. Dobar dio budžeta, oko 30-40 posto, dobijemo od sredstava koje kompanije uplate nazad nakon što uspiju na tržištu.
Kakva je ulagačka suradnja Izraela i Europske unije?
Istina je da mnoge kompanije iz Izraela gledaju prema Americi, ali Europa je naše najbliže tržište. Europa ima izvrsne istraživačke centre i to nam daje odličnu priliku za suradnju u programu Horizon. Plaćamo sudjelovanje u programu, ulažemo otprilike 250 milijuna eura godišnje i to je najveći program za istraživanje i razvoj na svijetu. Nudi se dugotrajno financiranje. Recimo, uložili smo u razvoj ambalaže koja omogućava pekarskim proizvodima da dulje traju pa kompanije mogu izvoziti u više zemalja. Surađivali smo na razvoju sljedeće generacije zrakoplova koji će puno manje zagađivati okoliš. Potrebno je imati partnere iz barem tri zemlje članice Europske unije ili pridruženih zemalja poput Izraela. Recimo da surađuju neko sveučilište iz Hrvatske, kompanija iz Švicarske i pekarnica iz Portugala. A najčešće se radi o konzorcijima koji u sebi imaju suradnju iz 8-10 zemalja. Dobijete mogućnosti koristiti resurse i iskustva iz drugih zemalja. I hrvatski istraživački centri i kompanije mogu sudjelovati.
Kako potičete dijasporu da se vrati u domovinu?
Mislim da Izrael izvozi najviše predavača i stručnjaka i definitivno želimo da se vrate. Ali ima i puno vrijednosti u tome da postoje naše zajednice i u drugim zemljama. Vrlo su privrženi Izraelu i boljitku naše zemlje. Nije da su samo otišli i da ne žele imati više ikakve veze s Izraelom. Oni su naši odlični promotori i poveznica. Mnogi izraelski stručnjaci odu raditi u jake tehnokompanije u svijetu, a potom se vrate i otvore jake predstavništvo tih kompanija u Izraelu. Kao recimo Intel koji je danas najveći poslodavac u Izraelu.
Što im nudite?
Nije da im nudimo nešto specifično. Svakako nastojimo proces povratka učiniti čim lakšim. Nudimo im mogućnost da se prijave za poticaje ili novi posao. Ali u tehnologiji uvijek nedostaje radne snage pa se u tom dijelu mnogi koji se vrate brzo i lako snađu.
Pratite startupe već dugo godina. Vidite li neke nove trendove? Imamo li previše ili premalo startupa?
Uvijek tražiš dobre startupe u tehnologiji. Ključ je razvijati tehnološku izvrsnost. Volimo poticati razvoj novih proizvoda. Nikad ne bih mogla reći da imamo previše startupa. Iako znamo ponekad reći da ima puno novca na tržištu.
Mi to nikad ne bismo rekli u Hrvatskoj.
Obećavajući projekti uvijek su traženi pa vlada i natjecanje tko će prvi otkriti dobru priliku za investiciju.
Kada sam bio u Izraelu prije nekoliko godina, stekao sam dojam da svatko ima startup ili je u nekom trenu pokušao pokrenuti posao, je li to slučaj i s vama?
Radila sam u startup kompaniji u privatnom sektoru tri godine, ali ja sam javna službenica koja je vrlo posvećena svom poslu. Volim ovo što radim. Vjerojatno neću zaraditi koliko sam mogla da sam ostala u privatnom sektoru, ali radim vrlo blisko s privatnicima, pomažem startupima već godinama.
Scene koje su vas najviše iznenadile: Najveći hit bila je djevojka na parkiralištu
MooXi.net - sjajan projekt za odrasle koji žele pronaći seksualnog partnera