Ako netko može reći da se cijeli život bavi istim poslom, ulaže, napreduje, ali i pada, no ne posustaje, onda je to 65-godišnja Marija Holjevac iz ličkog sela Mušaluka čija se obitelj proizvodnjom mlijeka bavi dulje od tri desetljeća. Ova sposobna i vrijedna žena nije od velikih riječi i svaki trenutak gleda kako bi se posvetila poslu. Slovi kao vješta organizatorica koja svaki dan raspoređuje obveze i zadatke kako bi se sve odradilo kvalitetno i na vrijeme. Uostalom, da je drukčije, ne bi u ovome što radi ni opstala ovoliko dugo.
Nekada i po 5000 litara
Sa sinom Juricom i njegovom suprugom Katarinom – koja se u Liku doselila iz Slavonije – te unucima Antonijom, Danijelom i Lovrom, Marija se brine o četrdeset krava, 15 junica i desetero junadi koje imaju u tovu. Najviše imaju krava simentalske pasmine, u manjem su broju zastupljene krave holstein pasmine te sive krave. Svakoga se dana na farmi Holjevčevih proizvede između 600 i 650 litara mlijeka koje otkupljuje Dukat. Holjevčevi hvale tu suradnju jer drugi otkupljivač mlijeka na prostoru županije od proizvođača uzima 20 lipa po litri mlijeka, za troškove prijevoza. I to je sigurno jedan od razloga što su na području cijele Ličko-senjske županije ostale i opstale tek četiri farme na kojima se proizvodi mlijeko. Ostali su odavna zatvorili vrata. Marija kaže da će oni, kad otplate kredit, zasigurno smanjiti proizvodnju.
– Da je bolja cijena mlijeka, dvoje mladih moglo bi pristojno živjeti od farme krava – dodaje istaknuvši kako oni po litri dobiju 2,70 kuna.
Na razgovor o cijeni mlijeka nadovezuje se Marijina snaha Katarina i prepričava nam jednu zgodu kada je morala kupiti dvije litre mlijeka u trgovini:
– Dam ja deset kuna, stojim i čekam ostatak. A prodavačica kaže: “U redu je.” Bila sam u čudu – deset kuna za dvije litre mlijeka – kaže Katarina podrijetlom iz Zoljana kod Našica.
Marija Holjevac pamti kad je rad seljaka vrijedio puno više pa nam govori kako su ona i njezin od prije pet godina pokojni suprug Ivica s proizvodnjom mlijeka započeli još 1986. godine, s pet krava. Ubrzo se broj povećao za deset, a poslije rata počeli su se širiti i povećavati proizvodnju pa je Marijina obitelj prva u županiji napravila, još 1998. godine, u ono doba modernu staju za držanje četrdeset krava na vezu i kupili strojeve kako bi uz modernu tehnologiju spremali kvalitetnu krmu – silažu i sjenažu – za svoju stoku. Ivica se bavio i otkupom mlijeka od drugih seljaka, i dnevno je u Mušaluku bilo proizvedeno oko 5000 litara mlijeka. Danas, izuzmemo li farmu Holjevčevih, u selu ima najviše 20 mliječnih krava. Naime, s otkupom mlijeka se prestalo i, kako ljudi više nisu imali kome prodavati, stali su s proizvodnjom.
Otkupom mlijeka bavio se i Marijin mlađi sin Mile, koji je također obitelj zasnovao u Mušaluku. Holjevčevi su bili prije desetak godina napravili i tri objekta za tov svinja i klaonicu na gospodarstvu, o kojima se također brinuo Mile. Na svojoj su svinjogojskoj farmi u dva ciklusa tovili po 400 svinja, a sam je tov trajao oko pola godine. Međutim, u posljednjih pet godina tovilišta Holjevčevih su, baš kao i silosi, prazna i ta je proizvodnja stala:
– Nema tu naroda i jednostavno nemaš kome prodati meso. Kad je cijena svinjskih polovica pala na 15 kuna, nismo više mogli dalje. A bili smo uvjereni da mlijeko i meso moraju ići. Ali eto, nije išlo – kaže Marija Holjevac.
Sin Mile okrenuo se uzgoju mesnih pasmina pa drži goveda u sustavu krava-tele i sa svojom obitelji živi u kući ispod one u kojoj su njegova majka i stariji brat. Juraj i Mile imaju i sestru Ivanu. Ona živi u Svetom Roku, gdje ima hostel:
– Svi rade i svi su poduzetni – ponosna je Marija na djecu.
Hrana je skupa i nema je
Unatoč nevoljama i zapinjanjima, Holjevčevi su i danas među vodećima proizvođačima mlijeka u županiji. Svoje krave koje dnevno pojedu oko 400 kilograma smjese muzu dva puta na dan. One su u staji i k njima donose izmuzište, a mlijeko se do dolaska Dukatove cisterne čuva u laktofrizu. Za prehranu goveda Holjevčevi obrađuju i 34 hektara zemlje, od koji je sedam hektara državno:
– Ne, to nije dovoljno zemlje za proizvodnju hrane za farmu. Ići ćemo na natječaj i za najam državne zemlje, a uspijemo li dobiti još pedeset-šezdeset hektara, imat ćemo dosta. Ove je godine hrana preskupa i nema je dovoljno, ali ako uspijemo dobiti 50-60 hektara, bit će je – govore Marija i Jurica Holjevac.
Znatno je poskupio kukuruz, po sijeno za svoje krave moraju potegnuti i stotinu kilometara, klima se promijenila, što se osjeti na usjevu... Pa opet, Holjevčevi nekako guraju.
Marija kaže kako im pomogne i to što iz obližnje pivovare u Pazarištu za prehranu goveda dobiju otpad iz proizvodnje, zbog čega ju zadirkujemo da su njezin krave onda sigurno vesele:
Važno da bude zdravlja
– Pa da, piju pivo – osmjehnula se pokazujući nam štalu.
U nabavi mehanizacije od 1,2 milijuna kuna pomogla su im sredstva iz fondova EU. Marija Holjevac kaže da se namjeravaju javljati i daje na natječaje i kupiti još dva-tri stroja jer imaju traktore stare više od 30 godina:– U mljekarstvo smo uložili cijeli život. Kad smanjimo proizvodnju, zadržat ćemo se na jednoj štali s 30 krava. Ili se okrenuti tovu bikova. Ipak, najvažnije je da bude zdravlja – izgovara Marija Holjevac gledajući kako što prije iznova prionuti poslu.
