Broj 279 za njega ima posebno značenje jer na toj nadmorskoj visini ima vinograd graševine, toliko dana prođe od rezidbe do berbe grožđa, zatim vino 279 dana odleži u bačvi, a u konačnici proizvede i upravo toliko boca. Naposljetku, za 279 kuna možete ga kupiti u Svetom Urbanu na kućnom broju, a kojem li drugom nego 279. I ima li išta logičnije nego da vinar Robert Horvat tu svoju graševinu kasne berbe, odležanu u barrique bačvi i ovjenčanu srebrnim Decanterom, nazove baš 279? To je vino ujedno i najskuplje vino iz podruma u kojem godišnje bude između 70 i 80 tisuća litara fine kapljice, a koje u Međimurju proizvodi marljiva obitelj Horvat.
Pet "specijaliziranih" klonova
– Vino je kao živo biće – rodi se, živi. I stari. Da dulje živi, moraju biti veći alkoholi. Ova bi berba mogla biti dobra. Ponosan sam na sva naša vina, a posebno na dva – graševinu i pušipel. Oba su na Decanteru dobila srebro, pušipel tri godine zaredom, čime smo pokazali kontinuitet kvalitete sorte. Kad se sve posloži, da se živjeti od vinarstva. Treba puno odricanja, ali može se – kaže 43-godišnji Robert, dodavši kako u planu ima podići još 2,5 hektara vinograda, ali i napraviti vinski hotel s dvanaest soba, pri čemu računa i na pomoć fondova EU, kojima se već i koristio.
Pušipel kojim se diči autohtona je sorta bijeloga grožđa, poznata i pod nazivom moslavac, dok oni stariji pamte da se zvao i šipon. Nekoć ova sorta nije slovila za bogzna kakvu, danas osvaja priznanja na vinskim natjecanjima diljem svijeta. Međimurci su pušipel još prije četrnaest godina zaštitili kao svoju robnu marku, a svaki ovdašnji vinar koji ga proizvodi ima vlastiti logo, no etiketa je svima ista.
U svijetu pušipela Robert Horvat našao se prije svega zahvaljujući pokojnom djedu Josipu Hudinu koji je imao lozu na manje od hektara pa ga je vodio orezivati gorice, što je još kao dječak i zavolio. Kad je došlo vrijeme da Robert krene u srednju, bez imalo se promišljanja te 1994. godine odlučio za poljoprivrednu. Bio je prva generacija, a i danas pamti kako su ga dok je čekao autobus s motikom u ruci i čizmama na nogama, vršnjaci ismijavali. Prijelomna je godina da će se obitelj baviti isključivo vinogradarstvom i vinarstvom bila ona kada je Robertov otac Vladimir ostao bez posla.
"Dok mi prvi muškat bude rodil', bum se ženil", zacrtao je Robert samome sebi pa je taj naum i ostvario, i to upravo u godini kad je nevrijeme uništilo od nepogoda neosiguran vinograd, ali ne i velike rate kredita koje su imali.
Robert i odabranica Ivana uzvanicima su poslali pozivnice u bocama s vinom, a jedna se i danas nalazi u podrumu, pokraj Horvatove vinske arhive.
Nekako u to vrijeme međimurski su vinogradari počeli promišljati o razvijanju županijske marke vina koja bi bila osnovom enološke i turističke priče pa je prije jedanaest godina u goricama Horvatovih u suradnji i dogovoru Međimurske županije, zagrebačkog Agronomskog fakulteta te međimurskog Društva vinogradara i vinara Hortus Croatiae, čiji je Robert član, posađena klonska selekcija pušipela, čime su se prometnuli u svojevrsne čuvare te stare sorte. Struka i vinogradi tijekom godina su od 32 početna klona izdvojili njih pet koji su se pokazali najkvalitetnijima i koji su upotrijebljeni za podizanje certificiranog matičnjaka na drugoj parceli Horvatovih. Svaki od izdvojenih klonova ima svoje posebnosti – jedan je za kasne berbe i predikatna vina, drugi za pjenušavo vino, treći ima manje kiseline, a više šećera, četvrti je za vino koje će odležati u barrique bačvama, a peti ima kombinirana svojstva prethodnih.
Udruga Hortus Croatiae okuplja 26 međimurskih vinara, a njihove susrete Robert naziva špijunažom. Tada si iskreno govore kakva su im vina. Imaju i nepisano pravilo da ako je jedan proizvođač zastupljen u nekom restoranu, drugi neće istome ugostitelju jeftinije ponuditi svoje vino.
Bez obzira na nagrade i priznanje koja im pristižu (medalje s Decantera nisu jedine), Horvatovi nemaju enologa. Robert kaže da voli biti samouk, učiti na vlastitim pogreškama. Jedne godine nije ni išao spavati dok je muškat fermentirao, već je sve vrijeme uz njega bdio u podrumu. Kad je u nedoumici ili treba savjet, pita prijatelje vinare. U budućnosti će stručne savjete moći potražiti i kod svojih sinova.
– Pomažem tati u vinogradu, a i kod punjenja butelja i stavljanja čepova. Planiram ići u srednju gospodarsku, a onda na fakultet, za enologa – kaže 13-godišnji Matija.
– A ja ću biti vinogradar – dodaje njegov mlađi brat, sedmogodišnji Martin.
U kušaoni i meso z'tiblice
Osim susjedne Slovenije iz Horvatovih se gorica na jednu stranu vidi Austrija, na drugu Mađarska, pokazuje nam Robert na izlazu iz male kušaone u kojoj se uz kapljicu mogu kušati domaći specijaliteti poput mesa z' tiblice koje pravi Robertova majka Danica. Ispred kušaone Robertovi su sinovi posadili svoje crno i bijelo grožđe, za zobanje.
Nekoliko koraka dalje dio je obiteljskih vinograda. Na početku redova su ruže – ukras, ali i zbog svoje osjetljivosti prvi pokazatelji peronospore i pepelnice. Vinograde su Horvatovi pripremili za strojnu berbu, ali još uvijek mogu naći radnike pa beru ručno. Nisu certificirani ekološki proizvođači, no prihranom i gnojidbom nastoje ne štetiti prirodi, u vinogradu kose svaki drugi red, da ne otjeraju kukce. Međutim, nikako Robertu nije jasno kako je moguće da s druge strane obližnjeg potoka, na kojem je granica sa Slovenijom, tamošnji vinogradari mogu prskati lozu sredstvima koja su kod nas zabranjena. Zapušteni vinogradi razlog su što se neke od bolesti loze šire i na vinograde ljudi koji marljivo rade.
Robert kaže da vlasnici obično ne žele ni raditi ni prodati, a ako u vinogradu imaju vikendicu, onda traže puno novca. Prepričava nam zatim kako je bio prijavio samoga sebe da se u jednome njegovome vinogradu pojavila zlatna žutica jer se zamjena bolesnog vinograda sufinancirala kroz mjeru s 50 tisuća kuna. Dobio je rješenje da mora povaditi vinograd, ali mjera je kasnila nekoliko mjeseci, zbog čega je morao vaditi vinograd o svome trošku jer bi u suprotnom dobio kaznu.
U Podravini neće nitko gorice s kleti čak da mu vlasnik da badava, a cijene su tako niske da ne pokrivaju uložen novac, znoj i rad.