Osvanuo je napokon i taj dan, dan koji cijela Argentina očekuje s nestrpljenjem. Nakon dva mjeseca stanke na rasporedu je novi ludi Superclasico, najveći nogometni derbi Južne Amerike i jedan od najžešćih u svijetu. U Mendozi će navijački puk zapaliti Boca Juniors i River Plate.
Ni katastrofalna ekonomska situacija u zemlji, ni kriminalne političke afere koje su u zadnje vrijeme postale sve učestalija stvar, ni rast cijena u trgovinama... ništa, čak ni spomen na nikad prežaljene Falklandske otoke ne mogu zasjeniti dan u kojem će svoja koplja na terenu ukrstiti dva najveća nogometna kluba u zemlji. Argentinci su nogometno zaluđen narod do te mjere da se može čak reći i pretjerano. Već dugi niz godina odlazak za stadione postao je privilegija za one najbogatije, jer pored njih, u Buenos Airesu, gradu od 15 milijuna ljudi, prosječan građanin teško dolazi do ulaznice. No, istinski navijači nikad neće okrenuti leđa svojoj najvećoj životnoj ljubavi. A kako i bi kada je i iznad samog nogometa, jače od svega, to vječito rivalstvo i nadmetanje.
Boca Juniors osnovana je 1905. godine u gradskom kvartu La Boca od strane nekolicine talijanskih emigranata iz Genove. Klub se može podičiti kako je u nešto više od stotinu godina postojanja osvojio 30 naslova prvaka Argentine te nekoliko kontinentalnih i interkontinentalnih. Boca je također puno omiljeniji klub van granica zemlje, posebno u Europi i to prije svega iz dva razloga.
Prvi je taj što se za Bocu kaže da je klub radničke klase i siromašnih, što je ljudima općenito uvijek privlačnije, a drugi je taj što je klub u Europu poslao jednog od najboljih nogometaša svih vremena - Diega Armanda Maradonu. No Bocu prati i loš glas zbog navijačke skupine La Doce (Dvanaesti) koja je osnovana 1925. godine kada je klub prvi put krenuo na turneju van granica domovine. Od tada pa sve do dan danas La Doce ima veliki utjecaj na klupsko vodstvo, a spomenuti navijači već dugi niz godina navodno su povezani s raznim oblicima kriminala, prodajom droge, prostitucijom i ubojstvima.
S druge strane River Plate, četiri godine stariji neprijatelj, rekorder je po broju osvojenih naslova prvaka, ima ih čak 36 i po tome je najuspješniji klub u zemlji. River podržava bogatiji i srednji sloj Buenos Airesa i u samom gradu ima više poklonika od Boce. Iako su isprva klubovi bili prijateljski, zajedno igrali u istom kvartu, čak ih je vodio i isti predsjednik, ljubav je pukla nakon samo nekoliko godina, jer se, naravno, brzo stvorilo veliko navijačko rivalstvo. Boca je ostala na svojoj Bomboneri u La Boci, dok je River preselio u Nunez na stadion Monumental, ujedno najveći u zemlji koji prima više od 65 tisuća ljudi i danas je i dom Argentinske nogometne reprezentacije.
Gabriel i Ricardo prijatelji su od malih nogu, zajedno su odrasli, zajedno se školovali, zajedno prošli najljepše i najteže trenutke svojih života. Ricardo je čak prije 10 godina probdio besanu noć s Gabrielovom suprugom dok je u bolnici rađala kćerku, jer je ovaj bio na službenom putu. Danas rade zajedno u istom restoranu, jedan je glavni kuhar, drugi je voditelj smjene u salonu. Sve bi dali jedan za drugog, ali jedan drugog nikako ne mogu razumjeti u jednoj stvari. Zašto si izabrao krivu stranu, vječno je pitanje koje si postavljaju međusobno. Naime, Gabriel je navijač Boce, Ricardo je Riverista.
S njima sam se našao u lokalnom kafiću u kvartu Belgrano kako bi napravio paralelni intervju dvojice navijača uoči velikog derbija. Nisam ni slutio da će moj pokušaj završiti kao potpuni fijasko. Prvo pitanje postavio sam Ricardu, a glasilo je - ''Zašto River?''
"Ljubav prema klubu na mene je prenio moj pokojni otac. River je klub s daleko najvećom tradicijom u Argentini", bilo je prvo što je rekao, a onda je krenuo u napad: "Ne mogu razumjeti kako netko uopće može navijati za Bocu, taj prljavi i kriminalni klub koji igra u najružnijem dijelu ovog grada. Sve oko Boce je odvratno; klupske boje, povijest, prevare, kriminal, nepoštenje... Pa nije Maradona bez veze poznat kao narkoman, tu naviku je stekao tamo, u La Boci", počeo je s vrijeđanjem, a druga strana zagrizla je udicu.
"Ej, ej, stani malo. Najveće smeće u gradu koje treba srušiti je onaj ružni Monumental. I samo da znaš, Maradona je i kao takav najbolji svih vremena..."
"Dečki, stanite. Samo bez vrijeđanja i bez upadanja u riječ", pokušao sam profesionalno primiriti situaciju i odlučio postaviti sljedeće pitanje Gabrielu: "Postoji li igrač koji je ponikao u Riveru a da možeš reći da ga cijeniš?"
"Ne, samo papci igraju za River. Rekao bih možda Di Stefano, ali taj se jadnik prodao Španjolcima. Pravi Riverista koji...", nije ni završio rečenicu, a glas s druge strane žestoko je uzvratio. Nastala je prava galama. Uskoro sam postao samo promatrač. Gledao sam tu žustru raspravu bez prava na sljedeće pitanje. Imao sam osjećaj da se ovaj razgovor nije vodio prvi put, kako su riječi koje su izlazile iz usta mojih sugovornika nešto što se prepričava svaki put iznova. Ruke su letjele zrakom, glasovi bivali sve jači i jači, lica se crvenjela od bijesa. Njihov dijalog postao je pravi poligon verbalnog divljaštva. Nisam znao kako primiriti situaciju pa sam ispalio iz očaja: "Obožavam Gabriela Batistutu''.
"Batistuta je deklarirani Riverovac!", kao iz topa će Ricardo.
"Ma po čemu?", oštro je upitao Gabriel i nastavio: " Batistuta je zbog Boce odjebao River." "Ma daj, River ga je otkrio i on je tada izjavio da je oduvijek bio navijač Rivera." "Pričaš gluposti, on to nikad nije rekao. Nakon dvije godine Rivera jedva je dočekao zaigrati za Bocu, mi smo od njega napravili igrača i poslali ga u Fiorentinu." "Opet lažeš..."
O muko moja, zašto sam uopće spomenuo tog Batistutu? Kaos se nastavio i sljedećih nekoliko minuta a onda sam ponovno pokušao prekinuti verbalni rat. "Ajmo s nečim laganijim. Kada je odigran prvi Superclasico?"
"1908. godine i Boca je slavila s 3:1", nasmijao se Gabriel. "Tko pamti te utakmice od prije više od sto godina? A 1941.? River na Bomboneri razbija Bocu s 5:1 i osvaja naslov. A tko je pobijedio u prvoj utakmici odigranoj u natjecanju van Argentine? River!" "Tko ima najveću pobjedu u međusobnim dvobojima? Boca, 6:0!" Bla, bla, bla...
Ovo već postaje nesnosno. "Dečki, ja ne znam što bih vas pitao a da vi odmah ne započnete svađu." "Zna se tko ima više navijača. River!", nastavio je Ricardo kao da nisam ništa ni rekao. Gabriel se nije ni osvrnuo na mene nego je samo udarao po drugoj strani. Bilo je jasno kako ovo više nema smisla, odlučio sam naprasno prekinuti intervju. Iako me ovaj dvojac pozvao da s njima zajedno pogledam derbi, odbio sam. Uvjeren sam kako bi to bilo ništa drugo nego 90-minutno maltretiranje mojih moždana. Sama utakmica prošla je u dominaciji Boce, ovaj put favorizirani River popio je pet komada i osramoćen napustio Mendozu. Sutra dan sreo sam obojicu, Gabrijel je blistao od sreće, Ricardo se zamalo rasplakao.
Kakvi luđaci! Pa nije ni čudo što je The Observer istaknuo kako je utakmica Boce i Rivera nešto što naprosto motate vidjeti uživo prije smrti.
