Kada sam radio intervju s Danom Auerbachom, uoči njihova koncerta u Milanu, netom nakon objavljivanja njihova posljednjeg albuma “El Camino”, imao sam molbu: nemojte se, molim vas, pretvoriti u Kings Of Leon. Auerbach se nasmijao i rekao: – Ne mogu ništa obećati, ali trudit ćemo se najviše što možemo da ne postanemo!
Miris novca
Bio je to vrlo opipljiv trenutak u karijeri Black Keysa, koji su izlazili iz faze “klupskih bendova” i počeli postajati masovno prepoznatljiva, prvorazredna rock-atrakcija. Ukratko, trenutak koji je mirisom love zeznuo mnoge sjajne izvođače: KOL su samo kap u moru. Sudeći po singlu “Fever” koji se pojavio ovih dana, Auerbach je održao obećanje. Plesna stvar, koju neki možda brzopleto proglašavaju psihodeličnom, samo zbog masne produkcije i zarazne reske klavijature, najavljuje izlazak novog albuma “Turn Blue” 13. svibnja. Ako prva lasta čini proljeće, radi se o stilski identičnom putu koji su zacrtala prethodna dva albuma “Brothers” (2010.) i “El Camino” (2011.). Spomenuta dva albuma, koji uz prvijenac “The Big Come Up” (2002.) spadaju u najbolje od tog benda, nastali su u razmaku od nešto više od godinu dana, dok se “Turn Blue” pojavljuje nakon najduljeg diskografskog razmaka u povijesti sastava (doduše, tri godine i nije danas neki objektivno veliki razmak). Sudeći po singlu, čini se da bend nije radio nikakve komercijalne ustupke kojima bi zahvatio masovniju publiku, pa čak ni u odnosu na same sebe, odnosno na njihov “najkomercijalnije” produciran album “Attack & Release” kojim je započela suradnja s producentom Dangerom Mouseom koja traje do danas. Mouse im je i ovaj put dao težak, masan i mračan zvuk, s aranžmanom koji ponovno nadilazi okvire rock-dua.
Duša od rocka
No, bas gitara i klavijature već su ionako stalni prateći instrumentarij benda koji se unatoč bazi gitara - bubanj davno prestao brendirati kao primarno “gitarski” bend. Za razliku od White Stripesa, BK je u aranžmanima i zvuku prije visokokalorična nadogradnja soula ‘60-ih i ‘70-ih nego gitarskog ili hard-rocka; melodija, slojevitost i svojevrsna krhkost posljednjih godina veći su im aduti od rifčina ili ritmova.
– Nikada nam nitko nije govorio što ćemo raditi, nijedna diskografska kuća. Uvijek smo radili ono što želimo, sami smo punili svoje pištolje – izjavio je Auerbach u spomenutom intervjuu, najavljujući da bi jednom volio napraviti i neku bluegrass pjesmu. Vidjet ćemo je li se ona dogodila na “Turn Blue”, ali u svakom slučaju bend nam dolazi na INmusic na vrhuncu i s pištoljima punima metaka.
