Sada već davne 1970. napisao je Richard Bach planetarno slavnog “Galeba Jonathana Livingstona”. Mnogo prije, dok je oko njega bjesnio Drugi svjetski rat, Antoine de Saint-Exupéry napisao je “Malog princa”. Mogli bi se primjeri redati unedogled jer svaka generacija na literarnom nebu nađe neku svoju hit-knjigu u kojoj otkrije onaj najbolji “recept” za život, nadu, ljubav. Za tragače za takvim inspirativnim naslovom našeg vremena, Egmont (edicija Puls, urednik Davor Uskoković, prijevod Marija Perišić, 99 kuna) objavio je neveliku knjigu (baš po mjeri “Galeba Jonathana Livingstona”) Johna Streleckyja “Kafić na kraju svijeta”, koja na samim koricama otkriva svoje namjere jer podnaslov joj glasi: Pripovijest o smislu života.
Priča je jednostavna: glavni junak, direktor John, na putu na godišnji odmor zaluta, i taman kada mu automobil počne voziti na benzinskim parama preostalim u spremniku, naiđe na kafić usred pustoši. Na jelovniku su napisana tri pitanja: zašto ste ovdje? bojite li se smrti? i jeste li ispunjeni?, a Johnu vodič kroz ovu avanturu postaju konobarica, kuhar koji je ujedno i vlasnik kafića te jedna gošća. Za sve koji “preziru” knjige iz samopomoći valja reći da ova nije na tom tragu te da ju je, primjerice, književna kritika u Španjolskoj prozvala “Alkemičarom za 21. stoljeće”. To je zapravo nešto duža priča koja čitatelje jednostavno tjera da se zamisle nad ključnim vrijednostima života, o tome kako živjeti ispunjeno i sretno, kako ispuniti smisao svojeg postojanja...
Ili, pojednostavljeno do kraja: ako ste sretni, nakon ove ćete knjige biti još sretniji, a ako ste nesretni, postoji šansa da korice sklopite malo manje nesretni. Stoga, ponesite ovu knjigu na plažu, neće vam biti naodmet u hladu pod suncobranom ili borom.
