Nakon nekoliko pretpremijera, u redovitoj kinodistribuciji počinje igrati film \"Noćni brodovi\" redatelja Igora Mirkovića, s Anom Karić i Radkom Poličem u ulogama zaljubljenih staraca koji bježe iz doma za umirovljenike na svoje posljednje putovanje.
Ova gorko-slatka komedija, koju neki proglašavaju \"hrvatskim Mostovima okruga Madison\", mnogočime nalikuje tinejdžerskoj priči o zaljubljivanju, a ne teškoj staračkoj drami, istodobno ipak progovarajući o beznađu kojem su prepuštene starije generacije, a koje bi, kad bismo im samo dali priliku, imale još mnogo toga reći i pokazati. Film govori i o osjećaju osamljenosti, nemirenju s prolaznošću vremena, propuštenim prilikama i potrebi za avanturom koja ne jenjava s godinama, a nosi ga lijepa, topla emocija koja se razvila između glavnih glumaca.
I Ana Karić i Radko Polič odlični su u svojim ulogama, ona kao brižna i pomalo praznovjerna Helena, a on kao tvrdoglavi Jakov, koji odlučuje ignorirati istinu o svojem teškom zdravstvenom stanju, zavodeći Helenu i nagovarajući je na bijeg iz doma umjesto nužnog odlaska u bolnicu.
U prvoj polovini filma (u staračkom domu) pojavljuju se Pero Kvrgić kao kruti cimer General, zatim Renata Ulmanski kao dobronamjerna, sanjiva Olgica, Lana Barić kao medicinska sestra u ljubavnim problemima te Bogdan Diklić, Jadranka Đokić i brojni drugi poznati glumci, uključujući Jimmija Stanića u cammeo ulozi pjevača na zabavi.
Svi ti likovi ipak ostaju u sjeni dvoje glavnih protagonista, čija kemija toliko dobro funkcionira da spašava i manjkave dijelove ovog, na trenutke predugog filma.
U trenutku bijega staračka komedija pretvara se u film ceste u kojem do izražaja dolazi odlična kamera Silvestra Kolbasa, a upućenije će nasmijati i pojavljivanje članova redateljeve obitelji i prijatelja (uključujući Tomislava Klička, vlasnika Laube i Filip Tradea) kao statista.
Dramaturški važni trenuci istaknuti su upečatljivom glazbenom temom Tamare Obrovac koja se provlači kroz cijeli film, pojačana emotivnom baladom \"Još jednom\" grupe Meritas.
Moram priznati da me film razočarao. Ali možda je više problem u tome što o njemu cijelo vrijeme pričaju kao o romantičnoj priči dvoje ludo zaljubljenih staraca pa se čovjek ne pripremi za nešto drugo. Naime, film je depresivan i predug, dakle blago dosadan. Ne razumijem zašto redatelj nije od njega učinio zafrkanciju, tj. ili dobru zabavu dvoje staraca ili ako je već drama zašto baš moraju biti u tolikoj besparici. Ono, dotukao ih je do rkaja. Ne znam čemu tolika sjeta i depresija (glazba je odlična, ali samo zaokružuje taj dojam težine). Osobno me ništa nije razveselilo u tome filmu ili mi podiglo duh u katarzičnom smislu. Ali mislim da su i Ana Karić i Radko Polič izvrsni kao i ostali glumci općenito.