Prošloga tjedna produljen je mandat ravnatelju Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoju Hribaru, no čini se da je borba za čelno mjesto hrvatske filmske industrije, u kojoj je Hribaru jedini protukandidat bio producent Boris Gregorić, daleko od završene.
Samo nekoliko dana nakon što je Hribar izabran za novog-starog ravnatelja HAVC-a, Gregorić je u javnost plasirao tvrdnju da taj izbor uopće nije bio legalan pa on time i ne priznaje da je Hribar ponovno izabran. Gregorić, naime, tvrdi da je sjednica Upravnog odbora HAVC-a, na kojoj je kao kandidat trebao predstaviti svoj program, sazvana prekasno te da se zbog toga na njoj nije mogao pojaviti. Iz HAVC-a, s druge strane, tvrde da je Upravni odbor Gregoriću čak dvaput čuvao termin za razgovor, ali da se ovaj ni na jednom nije pojavio.
Odustao od sastanka
– Na zakazani sastanak 28. studenoga nisam želio doći jer je dan prije u novinama izašao članak o tome da u Upravnom odboru HAVC-a sjedi producentica Darija Kulenović Gudan, čija tvrtka DIM dobiva novac od istog tog HAVC-a. Zato sam ih pismenim putem zamolio da odgode moj nastup pred Upravnim odborom. Ona je u međuvremenu odstupila s dužnosti, ali u Upravnom odboru ostao je Hrvoje Turković, čiji Filmski savez od HAVC-a godišnje dobiva milijune.
Zar je očekivati da će ti ljudi glasati protiv Hrvoja Hribara, koji njihovim tvrtkama dodjeljuje sredstva? U svojoj bahatosti bili su toliko neoprezni da su mi idući termin razgovora zakazali samo dan prije nego što se trebao održati, a u pravilniku o radu Upravnog odbora HAVC-a jasno stoji da se takve sjednice trebaju sazivati osam dana, u iznimnom slučaju tri dana prije. Na temelju tih činjenica pravno osporavam reizbor Hrvoja Hribara na čelo HAVC-a – odlučno mi je ispričao Bojan Gregorić, koji je u poslijeprivatizacijskom periodu bio direktor Jadran filma, nakon čega se jedno vrijeme bavio ugostiteljstvom, a danas radi kao prokurator u Hrvatskoj autorskoj agenciji. Iako se desetak godina nije aktivno bavio produkcijom, kaže da mu je film ostao u krvi te da nije dugo trebalo da ga prijatelji nagovore na kandidaturu za HAVC.
– Neki kažu da sam kadar svojeg bivšeg kolege Vinka Grubišića, no ja sam se kandidirao u svoje ime, a ne u ime Grubišića, Nade Gaćešić, Željka Senečića ili nekog četvrtog. I od početka sam bio svjestan da je to borba Davida i Golijata jer Hribar ima veliku zaštitu Ministarstva kulture. Ministrica Andrea Zlatar osobno je involvirana u rad HAVC-a i opstanak Hrvoja Hribara, koji je od te institucije napravio vlastitu tvrđavu – tvrdi Gregorić.
Njegove navode odmah smo provjerili u Ministarstvu kulture, posebno naglasivši da nas zanima je li istina da je ministrica intervenirala da se Hribaru produlji mandat.
– Uloga Ministarstva kulture u odnosu na HAVC je nadzorna i mi, prema zakonu, nemamo nikakvu mogućnost utjecati na posao ili način izbora Ravnatelja. Moja jedina intervencija prema Upravnom odboru HAVC-a bio je apel da o novom ravnatelju odluče prije isteka Hribarova prošlog mandata jer je riječ o stožernoj nacionalnoj ustanovi kojoj ni Ministarstvo ni Vlada ne bi mogli imenovati v.d. ravnatelja u slučaju da se nastavilo otezati s izborom novog ravnatelja. Što se tiče kratkog roka u kojem je sazvana druga sjednica na kojoj se govorilo o novom ravnatelju, u poslovniku o radu HAVC-a piše da se one mogu sazvati i u kraćem roku od predviđenoga ako to pismeno zatraže članovi Upravnog odbora, što su oni i napravili – obrazložila nam je ministrica Andrea Zlatar Violić te dodala da nema apsolutno nikakvih dokaza o eventualnoj korupciji u HAVC-u nakon dolaska Hrvoja Hribara na čelo te institucije iako je provedeno nekoliko revizija njihova poslovanja, uključujući onu neovisne strane agencije.
I dok Gregorić i dalje tvrdi da je izbor novog-starog ravnatelja bio nelegalan te zbog toga najavljuje tužbe, sam Hrvoje Hribar kaže da nema namjeru komentirati "zastarjele ideje" i profesionalnu karijeru svojeg protukandidata, nego se fokusira na budućnost kuće koju će i dalje voditi.
Napravio privatnu prćiju
Pitamo ga zašto se HAVC toliko spominje u kontekstu korupcije, za što ga je javno optužila još jedna bivša šefica Jadranfilma, producentica Sandra Basso. I meni je u kratkom razgovoru potvrdila kako smatra da je Hribar od HAVC-a napravio "privatnu prćiju" u kojoj ga podržava samo uski krug ljudi koji su se okoristili njegovom vladavinom, da "sam svlači i oblači hrvatski film" te da je njegovim dolaskom na čelo HAVC-a nastupilo vrijeme bezakonja u kojem ta ustanova čak nema ni financijskog savjetnika, a svi članovi Upravnog odbora su, tvrdi Basso, u sukobu interesa.
– Sama igra protiv HAVC-a jednostavna je. Već sedam godina, a osobito u ove posljednje četiri, grupa prljavih igrača udara po HAVC-u svim sredstvima. Kleveću po medijima, podmeću krivotvorine, izrađuju letke, izluđuju policiju halucinantnim kaznenim prijavama, apeliraju na financijere da ne poštuju zakon o uplatama, pred političare iskaču iz grmlja pa traže da se sve vrati u stanje državne kinematografije. Htjeli bi da kao nekad, ministri i premijeri, pijući kavu između dva sastanka, odlučuju o filmskom financiranju, čavrljajući. U takvoj situaciju profitirali bi oni koji najviše gnjave i najneugodnije vrište. HAVC je napravljen od materijala koji se ne da gnjaviti niti pritiskati. Gnjavitelji su zato prešli na trovanje, bacanje petardi, arlaukanje, ucjenjivanje. Vodimo spore sudske procese protiv nekolicine, tijekom kojih čitava mreža izlazi na vidjelo. Ovo preslagivanje HAVC-a smjenom mandata bilo je za njih očajnička prigoda da te procese zaustave – uvjeren je pak Hribar. Činjenica jest da je HAVC često bio na udaru anonimnih difamacija i prijava DORH-u, no one su uglavnom odbačene kao neutemeljene. Sada kada je dio Hribarovih oponenata napokon javno progovorio, vrijeme je da iznesu konkretne prijedloge za unapređenje trenutačnog modela upravljanja hrvatskim filmom.
>> Bivši član Uprave HRT-a: Zašto sam morao otići s Prisavlja
