Jedna je od učestalijih primjedbi upućenih na Fibrin račun, pogotovo od klasičnih stripofila, da objavljuje previše „umjetničkih“ naslova nauštrb onih „komercijalnih“ za široke mase. Premda se s tom tvrdnjom ne slažem (uostalom, jedno ne isključuje drugo, umjetnost može biti komercijalna), u svakom slučaju ne radi se ni o kakvom snobizmu i želji da se bude poseban koliko o jednostavnoj činjenici da dobrih, ali zaista dobrih, komercijalnih stripova „za raju“ ima relativno malo. (Slobodno povucite paralelu s nezavisnim/europskim filmom i hollywoodskim blockbusterima, npr.) U toj oskudici ipak se svako toliko pojavi poneki pravi mali biser koji onda s velikim guštom uvrstim u Fibrin katalog, a Ramirez je zasigurno jedan od najsjajnijih u zadnjih nekoliko godina.
Nicolas Petrimaux francuski je multimedijski autor odrastao na kultnim filmovima 80-ih. Inficiran filmom i stripom, već u osnovnoj školi snimao je svoje verzije „Povratka u budućnost“ i „Paklenog vala“, a usput i crtao imitacije raznih manga. Međutim, nakon završene Primijenjene, počinje se baviti kreiranjem videoigara i specijalizira se za postprodukciju i specijalne efekte. Od 2012. ozbiljnije se posvećuje stripu, ali pravi uspjeh postiže tek 2018. s Ramirezom kojeg je sam napisao i režirao.
Falcon City, Arizona. Jacques Ramirez je čovjek u srednjim godinama i radi za Robotop, poznatu tvrtku kućanskih aparata. Jacques je efikasan, temeljit i diskretan. Doduše, ovo zadnje i nije tako teško jer je nijem. Ali sve se mijenja kad dva člana opasnog meksičkog kartela nalete na njega i zamijene ga za Ramireza, bezobzirnog i nemilosrdnog ubojicu s kojim imaju neriješene račune. Je li moguće da je legendarni kartelov „čistač“ jednako legendaran stručnjak za uređaje za čišćenje u Robotopu? Kartel se ne zamara suvišnim pitanjima. Sad kad su konačno našli izdajicu, učinit će sve da ga skrate za glavu.
Ali, baš kao u akcijskim filmovima iz osamdesetih, zaplet u ovom stripu praktički je samo izgovor za neprestane akcijske scene prošarane britkim humorom. Pulp Fiction, Thelma i Louise, Cobra, Poroci Miamija… samo su neki od očitih uzora kojima Petrimaux odaje počast kroz bezbrojne reference čije će otkrivanje biti prava poslastica za filmofile. Srećom, te reference neće zasmetati manje zahtjevnijim čitateljima (što ponekad zna biti slučaj) budući da strip juri 150 km/h, uz kratke reklamne predahe, tako da je zabava zagarantirana, pogotovo kad živopisne sporedne ženske uloge Dakota Smith i Chelsea Tyler preuzmu glavnu riječ. Velike zasluge pripadaju izvanrednom crtežu i koloru koji se savršeno nadopunjavaju i stvaraju pravu atmosferu za uživanje u stripu. Likovi su sjajno karakterizirani, pozadine i scenografija savršeno skinuti iz hollywoodskih filmskih predložaka, režija akcijskih scena zaslužuje Oscar… samo vam još trebaju kokice i pivo!
Ipak, postoji jedan problemčić. Ovo je tek prvi čin (koji, naravno, završava opakim cliffhangerom), a nastavak stiže tek dogodine. Tako vam je to u stripu: kad jedan čovjek radi sve sam, stvari se odulje, nije mala stvar napisati, nacrtati i obojiti 140 stranica. A publika hoće odmah i hoće sve. Ali dobro, ako drugi čin bude tako dobar, oprostit ćemo mu.
Fibra
204 x 312 mm
Tvrdi uvez
144 stranica
150 kn
Sjajni triler „Moć nevinih“ dobio je nastavak! Prošlo je šest mjeseci od jeziva pokolja koji je u crno zavio izbore za newyorškog gradonačelnika. Bivši marinac Joshua Logan, kojega svi smatraju glavnim osumnjičenim, predao se policiji kako bi pokušao dokazati svoju nevinost. Ima li najomraženiji čovjek u zemlji šansu da se i njegov glas čuje? Nova gradonačelnica New Yorka, Jessica Ruppert, započela je politiku društvenih reformi. Ali taj zaokret ulijevo zabrinjava brojne protivnike. Dva lika, dvije sudbine, čija će sama egzistencija temeljito preokrenuti povijest Amerike.
Nakon Drugog svjetskog rata, Francuska je nastavila sa svojom kolonijalnom vladavinom u Indokini, međutim, vremena su se promijenila i bivše kolonije traže nezavisnost, na što Francuska, naravno, odgovara vojnom silom i dolazi do novog rata. Ovo je priča o „izgubljenim vojnicima“, mahom mladim ljudima, uglavnom bivšim sudionicima pokreta otpora, koji su se, ideala radi, priključili vijetnamskoj stvari. Zvali su ih „bijelim vojnicima Ho Ši Mina“, a francuska vojska smatrala ih je izdajnicima. Jesu li oni izdajnici ili junaci? Pitanje koje postavlja ova iznimna priča i dalje je jednako relevantno.
