Iako je na Akademiji dramskih umjetnosti diplomirao režiju 1985. godine, Silvije Petranović tek je ove godine ostvario svoj dugometražni redateljski debi. "Družbu Isusovu" snimio je po romanu češkog književnika Jiřija Šotole o jezuitu Hadu (Milan Pleština) koji postaje ispovjednik mlade udovice grofice Marije (Leona Paraminski). Prema Petranovićevu priznanju, film je skraćena verzija romana, koji je opširniji i detaljniji, a to se, na žalost, predobro vidi.
Naime, glavna mana filma nedovoljna je dramaturška povezanost, koja se najbolje očituje u Hadovim protivnicima, redom korumpiranim i pohlepnim svećenicima, koji se iz filma izgube čak i prije nego što postanu iole zanimljivi. Slična bi se zamjerka mogla uputiti i ostalim zanimljivim pokretačima radnje (potencijalni ljubavni odnos Hada i Marije, Hadova tvrdoglavost i olako popuštanje...), a kada se sve to spoji sa sporim ritmom i ponekom produkcijskom šlampavošću, jasno je da od "Družbe Isusove", unatoč vrlo dobroj vizualnosti i nekoliko zanimljivih scena, nismo mogli dobiti djelo vrijedno pamćenja.
Pogotovo ne u situaciji kada je Petranović prezauzet kritiziranjem Crkve i pokvarenog svećenstva, a premalo zainteresiran za objašnjavanje zašto se njegovi likovi tako ponašaju, pa takvim propovijedanjem teško uspijeva zainteresirati gledatelja. (J. J.)
