Ciparska književnost u Hrvatskoj je velika nepoznanica. Stoga je roman “Eksperiment” koji je napisala ciparska spisateljica Myrto Azina Chronidi, a objavio VBZ u sada već slavnoj biblioteci Europom u 30 knjiga dobrodošao iskorak. Riječ je o djelu koje je dobilo i sve prestižniju nagradu Europske unije za književnost, što već u startu knjizi omogućava lijep broj prijevoda na europske jezike. Roman je s grčkog prevela Nives Fabečić Bojić (njezino je ime u skladu s praksom ove biblioteke istaknuto na naslovnici knjige), a uredila Koraljka Penavin. Roman “Eksperiment” netipičan je ljubavni roman zanimljive strukture, doista pravi mali prozni eksperiment kojeg ne morate čitati linearno, jer i nije linearan. Započinje krajnje konvencionalno, dogovorom jednog situiranog i elementarno stabilnog bračnog para o zajedničkom pisanju knjige u kojoj bi tako bio prisutan i ženski i muški princip, što bi knjizi samo povećalo uvjerljivost i prodornost.
Bračni par živi u kući iz snova o kojoj je žena maštala cijeli život i koju minuciozno do boli uređuje predmetima koje je kao hrčak skupljala na svojim brojnim putovanjima kako bi obiteljsko gnijezdo potpuno podredila vlastitim emotivnim i intelektualnim prioritetima. I tu, što je i te kako dobro za knjigu, svaka konvencionalnost završava. U njoj se tako redaju kratke, osjećajne i efektne priče u kojima se vrlo često priča o ženi, liječnici (zanimljivo da je i spisateljica po zanimanju liječnica). Ta je liječnica djetinjstvo provela uz dojmljivog, pomalo romantičnog djeda u Famagusti (koja je trenutačno ciparskim Grcima nedostupna zbog turske okupacije tog dijela otoka i iz koje su okrutno prognani) i koja je medicinsko školovanje provela u hladnoj Njemačkoj. Ciparske otočne dirljive priče o neostvarenim (ali i ostvarenim) ljubavima ispričane su s puno literarnog šarma, uz decentne prikaze životvorne seksualnosti, s brojnim književnim citatima velikana svjetske književnosti u rasponu od Čehova, pa preko Borgesa do Ezre Pounda.
Jedna je priča, ne bez znakovite poruke, posvećena i amblematskoj pjesnikinji tragične sudbine Sylviji Plath, čijih je par stihova i objavljeno u knjizi, i to, među ostalim, i u prijevodu današnje odvjetnice Jadranke Sloković Glumac. Myrto Azina Chronidi vrlo oprezno, naizgled usputno i na distanci, skicira i ciparsku političku stvarnost, stvarnost ne baš tako malog otoka koji je već desetljećima neprirodno podijeljen na dva dijela. Ta je podjela ljude natjerala na bijeg iz njihovih dugogodišnjih domova i gradova, dakle iz voljenog i jedinog zavičaja te im prouzročio duboke patnje i jake poslijeratne stresove. No, ni politika ni društveno okruženje nije u fokusu oštroumne ciparske spisateljice, koja očito iznimno cijeni i poznaje poeziju, pa njeguje poetični stil i više voli toplu fluidnost od zacementirane, pa makar i angažirane izvjesnosti. Ona u “Eksperimentu” nježno, s puno ljubavi, skicira i ciparsku davnašnju, možemo reći i biblijsku povijest, vrijeme kada je mediteranski Cipar očito imao važniji geostrateški položaj, pa je bio i stjecište povijesnih događaja od europskog i svjetskog značenja.
Prirodno se bavi i ciparskim narodnim i vjerskim (dakle pravoslavnim) arhaičnim običajima, pa je njezina knjiga doista iznimno tematski razvedena, ali i neopterećujuća, jer nije agresivna ni opsesivna. Kao da ju je pisala osoba koja, poput Edith Piaf, ne žali ni za čim. Posebno su zanimljivi dijelovi knjige u kojima Cipranka studira medicinu u Njemačkoj, gdje se susreće s organiziranim i discipliniranim njemačkim mentalitetom, ali i sa snažnim, nimalo discipliranim erotskim izazovima. Myrto Azina Chronidi ima sposobnost pisanja kratkih formi, u nekoliko poteza ona već može stvoriti uvjerljivi lik koji funkcionira u ovoj svojevrsnoj proznoj kazališnoj predstavi u kojoj se scene brzo mijenjaju. Ali unatoč svoj toj brzini, kratki roman “Eksperiment” ne podsjeća na neki ubrzani, nervozni pomodarski lakoglazbeni spot, nego prije na neku suncem okupanu otočnu cestu koja nas, uz križarska mala svetišta, vodi prema moru u kojem se nekada davno kupala Afrodita. •
