Stanoviti autor pod imenom Demetrious Polychron grdno je pogriješio kada se odlučio zamjeriti Tolkien Estateu, tijelu nadležnom za intelektualno vlasništvo J.R.R. Tolkiena i nadaleko poznatom po tome što grčevito štite nasljeđe svoga glasovitog pretka.
Naime, Polychron je godinama i na razne načine pokušavao kontaktirati Tolkienove nasljednike kako bi pročitali njegov rukopis, svojevrsni nastavak “Gospodara prstenova”, a navodno je neke primjerke i osobno dostavljao na vrata Tolkienova unuka Simona. Kada mu nije uspjelo zadobiti njihovu pažnju, 2022. objavio je knjigu “The Fellowship of the King”, prvu od planiranih sedam.
U svojoj je knjizi Polychron bio inspiriran, odnosno drsko je iskoristio likove i mjesta iz Tolkienova književnog svijeta. Uobičajena je to praksa kod pisanja fanfictiona ili fanovske proze, u što bi spadao svaki neautorizirani nastavak “Gospodara prstenova”, no nejasno je iz kojih je pobuda taj autor svoju knjigu odlučio izdati u vlastitoj nakladi i zatim je prodavati na internetu, što je, razvidno je i najvećem laiku – nezakonito. Polychronova knjiga možda bi i uspjela proći ispod radara da nije odlučio, u doista budalastom potezu, tužiti Tolkien Estate i Amazon! Kako je ustvrdio u tužbi, Amazonova TV serija “The Rings of Power” malo je previše nalikovala njegovu djelu, zbog čega je umislio da je posrijedi povreda njegova autorskog prava. Međutim, u očekivanom slijedu događaja, na sudu je dakako izgubio, odnosno njegova je tužba odbačena. Iz Tolkien Estatea promptno su ga povratno tužili te je Polychron dobio zabranu distribuiranja, prodavanja, izvođenja, prikazivanja ili na druge načine korištenja svoje knjige, a naređeno mu je i da mora uništiti sve fizičke i elektroničke kopije djela.
Iako je Demetrius dobio ‘po nosu’ jer je fanfiction pokušao prodati pod originalno djelo i od njega zarađivati, samo pisanje takvih, kako se nazivaju, transformativnih djela raširena je pojava unutar raznih fandoma diljem svijeta. A ovisno o tome koga pitate, fanfiction postoji od pamtivijeka, jer kreativna je praksa preuzimanja, prekrajanja, popravljanja ili parodiranja postojećih djela stara koliko i pisana riječ. Neki će tako reći da je Vergilijeva “Eneida” zapravo fanfiction “Odiseje”, kao uostalom i “Uliks” Jamesa Joycea, ili da su Danteova “Božanstvena komedija” i Miltonov “Izgubljeni raj” fanfictioni – Biblije. U tom smislu, najpoznatiji autor fanfictiona svih vremena bio bi William Shakespeare, koji je niz svojih djela adaptirao od drugih, starijih priča. “Romeo i Julija” prvi su se put pojavili tridesetak godina prije no što ih se dokopao Shakespeare, i to u verzijama Arthura Brookesa i Williama Paintera, a “Hamlet” je tako, primjerice, temeljen na staroj nordijskoj legendi, a i na izgubljenoj drami “Ur-Hamlet” koja se pripisuje Thomasu Kydu.
No, drugi smatraju kako se fanfiction u pravom smislu te riječi ipak pojavio tek s nastankom fandoma, odnosno zajednica obožavatelja. Prvim se modernim fandomom pritom smatra onaj posvećen Sherlocku Holmesu, nastao u 19. stoljeću, kada je Arthur Conan Doyle kratke priče o tom detektivu počeo objavljivati u časopisu The Strand. Obožavatelji Sherlocka, osim što su započeli stvarati prvu fanovsku prozu, bili su toliko zaluđeni njegovim avanturama da su, kada ga je njegov tvorac u jednoj od priča odlučio ubiti, održavali javne demonstracije i na razne načine maltretirali Conana Doylea koji je na kraju bio primoran oživjeti svog junaka i nastaviti priču. Prijelomni trenutak u povijesti takvih obožavateljskih praksi svakako je i nastanak fandoma posvećenog TV seriji “Zvjezdane staze” 60-ih godina prošloga stoljeća, kada se fanovska umjetnost počela munjevito širiti po časopisima i fanzinima. Doduše, fanfiction dugo je bio prilično marginalna praksa, rezervirana samo za one najzagriženije ljubitelje nekog djela, na koje se često gledalo s podsmijehom, ali rođenjem interneta katapultirao se u mainstream. Postoji niz mrežnih stranica posvećenih fanfictionu, a najstarija je i najveća FanFiction.net, nastala davne 1998. godine i trenutačno ima više od 10 milijuna korisnika. Među najpopularnijim pričama na toj stranici one su inspirirane knjigama o Harryju Potteru, kojih ima gotovo milijun, a slijede ga “Naruto” i “Sumrak”.
Ne sviđa vam se što je u “Sumrak sagi” Bella odabrala vampira Edwarda i željeli biste da završi s vukodlakom Jacobom? Još se niste pomirili s time da George R.R. Martin nikada neće završiti “Pjesmu leda i vatre”, a kraj TV serije “Igra prijestolja” upropastio vam je sve nade i snove? Nema brige, na internetu ćete pronaći bezbroj različitih priča koje odgovaraju vašim željama i ukusima. Svoje priče autori, odnosno autorice, jer svijetom fanfictiona dominiraju žene, objavljuju pod pseudonimima i nadimcima. Teme i žanrovi fanfictiona raznorodni su, počesto i seksualni, a nekad i sasvim bizarni – jedan je od motiva koji se iz nepoznatog razloga često ponavlja, primjerice, “muška trudnoća”. Ipak, među fanfictionima ima i pravih bisera, malih remek-djela, knjiga od stotina stranica tako vješto napisanih da premašuju i originale kojima su inspirirani.
Pisci katkad koriste fanfiction i kao zgodan način da vježbaju svoje umijeće te su neki autori fanfictiona kasnije postali i priznati književnici. Među njima su Cassandra Clare, autorica “Instrumentarija smrtnika”, i Naomi Novik, autorica nagrađivanog fantasy serijala “Temeraire”, a poznato je i da je E.L. James, iz čijeg je pera izišla nekoć megapopularna trilogija “Pedeset nijansi sive”, svoje romane najprije napisala kao fanfiction “Sumraka”. No, kako bi ih mogla objaviti, u svom je, danas izbrisanom fanfictionu, morala promijeniti sva imena, mjesta radnje i sličnosti sa “Sumrakom”.
Naime, jedino je pravilo fanfictiona da mora biti – nekomercijalan. Tuđe književne svjetove autori, dakle, smiju koristiti i njima se poigravati samo ako od toga ne zarađuju i jasno naznače kako je riječ o fanovskoj prozi. U SAD-u, gdje statistički nastaje i golema većina fanfictiona, nakon nekoliko sudskih presuda odlučeno je kako ta praksa spada pod “fair use” doktrinu. U Hrvatskoj pak, gdje fanfictiona nastalih prema djelima hrvatskih autora prema našim saznanjima ni nema, zakon je nešto nejasniji, no prema informacijama Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, za pretpostaviti je da bi prerada autorskog djela u obliku fanfictiona, poput uostalom parodije, karikature ili pastiša, bila dopuštena.
Na tome je, izgleda, pao naš uporni Demetrius Polychron s početka teksta. Nadamo se da neće biti previše razočaran kada 2024. iziđe i druga sezona “The Rings of Power”. Mi je jedva čekamo.
Krešimir Kovačić, Par nas s Parnasa, Zagreb 1922. -- Parodirane su pjesme Gustava Krkleca, Miroslava Krleže, Dragutina Domjanića, A.B.C. Šimića (tako je K.K. napisao: A.B.C., iz štosa), Vladimira Nazora, Milana Begovića i drugih. -- Krešimir Kovačić sin je Ante Kovačića (U registraturi i dr.); savjet: pročitati feljtone Clochmerle u Zagrebu. Pisao je scenarije za stripove Andrije Maurovića. Itd.