Čak pet albuma odjednom objavio je čakovečki glazbenik i glumac Igor Baksa (40). "Rokenrol Star", "Tata Slikovnica", "Neverbalno kazalište", "Osam a" i "Marš iz moga parka ako ne znaš sanjati" izašli su posredstvom izdavačke kuće "Slušaj Najglasnije!" Takav dosad nezabilježen izdavački poduhvat nije posljedica iznenadne bujice kreativnosti.
- Godinama sam snimao homemade snimke i čekao bolje vrijeme i više novca za studijska snimanja. Diskografske kuće nemaju interesa u pomaganju start-up glazbenih projekata kao što sam ja bio. Sve sam morao sam - pronaći glazbenike, financirati studio, dogovarati svirke, osmišljavati promotivne kampanje. Nisam dovoljno zanimljiv i kvalitetan za prekonoćnu zaradu, pa nitko nije imao interes menadžerski me podržati me. Na kraju sam odlučio odbaciti sulude primisli o tome da u Hrvatskoj ima mjesta za moju glazbu. Dosad sam snimio stotinjak vlastitih pjesama, od kojih su neke osvojile nagrade na festivalima diljem Hrvatske. Ako to glazbenu industriju ne zanima, onda za mene ozbiljna glazbena industrija u Hrvatskoj niti ne postoji. Barem ne takva koja bi podržala ovakvo stvaralašto. A znamo kakvo se stvaralaštvo kod nas podržava. Odlučio sam sve to zaboraviti i slijediti svoju unutarnju potrebu za izražavanjem. Shvatio sam da imam preko pedeset pjesama koje nikad nisam objavio. Tako se sama od sebe složila ideja o objavljivanju pet albuma odjednom - pojašnjava Baksa koji svakog tjedna od Nove godine objavljuje po jedan singl.
Svaki tjedan, singl jedan.
- Teško je ukratko reći o čemu sve ovih šezdeset pjesama govori jer su prilično raznovrsne. Recimo, album "Marš iz moga parka..." otvara se akustičnom folk pjesmom koju sam posvetio svom dragom Čakovcu, a završava free jazz komadom o velikom redatelju Davidu Lynchu. Samo na dječjem albumu ima preko dvadeset različitih tema kojih se dotičem - od roditeljstva, preko zmajeva i rođendana, do čitanja knjiga i zdravih zubiju. Ipak, ono što se provlači kroz sve te albume jesu osobne priče iz mog života i ponekad za sebe mislim da sam egzibicionist, kad tako bez zadrške mogu pisati o svom intimnom svijetu. No, mislim da upravo ti intimni trenuci u pjesmama komuniciraju sa svim ljudima, jer duboko u sebi svi proživljavamo iste ili slične emocije i stanja - napominje.
Zna mu se dogoditi da sanja melodije i tekstove.
- Onda onako u polusnu grabim mobitel i snimam se. Jedna od tih melodija je "Keksi iz mojih snova" s albuma "Neverbalno kazalište". Doduše, nisam sanjao cijelu pjesmu, nego temu koja se pojavljuje u drugom dijelu - prisjeća se pjesme koja je izvođena i u predstavi "Pinokio" dramskog studija Dada. S financijama se snalazi kako zna i umije.
- Kod nas se više cijene glazbenici koji mogu kako-tako reproducirati tuđe pjesme, nego oni koji stvaraju svoje vlastite. Ne radim ovo, niti sam ikad radio zbog novca. Živimo na mjestu i u vremenu kada se autorstvo monetarno uopće ne cijeni. Sretan sam što imam status samostalnog umjetnika koji mi osigurava određenu razinu profesionalne kompetencije koju ne bih imao bez tog statusa. Ipak, prava koja ljudi koji žive od svog umjetničkog zanata imaju u Hrvatskoj svakih se nekoliko godina pokušavaju umanjiti. Kulturna politika u Hrvatskoj je alanfordovski smiješna. Oduzmimo kulturnjacima i ono malo što imaju, te dajmo onima koji imaju više - kaže Baksa koji je svestran umjetnik, pa mu često govore da se previše "rasipa" na razne aktivnosti.
Član je Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Glumio je u Gavelli, Exitu, Komediji... u preko 40 kazališnih predstava. Sklada i glazbu za kazalište, piše dramske tekstove, snimio je nekoliko dugometražnih filmova.
- Iz pedagogije je poznato je da se različite aktivnosti međusobno podržavaju. Psiholozi preporučaju da se osobe u srednjoj životnoj dobi prihvate npr. sviranja instrumenta ili slikanja, kao aktivnosti koja razvija nove sinapse u mozgu, što doprinosi povećanju kvalitete života. Meni je oduvijek bilo prirodno izražavati se kroz razne aktivnosti i mislim da je to svakome prirođeno, samo što ljudi pritisnuti okvirima svijeta u kojem žive ignoriraju te potrebe za interdisciplinarnim samoizražavanjem – kaže. Živi od kazališta, a glazba mu je hobi.
- Osim glume u drugim kazalištima, bavim se svojim Malim teatrom kojeg sam osnovao prošle godine. Radim satiričnu predstavu "Don Quijote od Hrvatske" i nekoliko dječjih predstava. Bavim se i produkcijom svojih filmova u dramskoj produkciji Kaleidoskop koju sam osnovao s kolegicom Martom Cerovečki.
