Poput zvijezde repatice čiji trag ostaje na nebu i onda kad se ugasi najveća svjetlost, tako je u količini i kvaliteti likovnih događaja odlazeća 2010. godina imala zvjezdanih trenutaka, a još odražava repove onih prethodnih, financijski obilnijih godina. Godina kad službeno nismo bili u krizi iako su nas naši političari sve zajedno dobro nasanjkali "na bananu", kako je to slikovito rekao bivši premijer. Isti onaj čiju privatnu zbirku umjetnina USKOK plijeni upravo ovih dana i pohranjuje u muzejski depo, a čiji sadržaj narod koji plaća porez neće skoro vidjeti na izložbi privatnog skupljača.
Babić, Trepše, Auer...
U godini na izmaku upravo su brojni privatni kolekcionari osvjetlali obraz našega kulturnoga "mitteleuropskoga" okruženja pokazujući kako se u privatnim zbirkama mogu dobro očuvati slike, crteži i akvareli Marijana Trepšea – više od polovice izložaka u Umjetničkom paviljonu iz privatnih je zbirki. Svakoga ljubitelja umjetnosti razveselit će i antologijski izbor djela Ljube Babića, koji je o 120. godišnjici autorova rođenja priredila zagrebačka Moderna galerija. Među pojedinačnim izložbama prvi je put iz privatnih odaja i muzeja iznesen pod galerijsko svjetlo Galerije Klovićevi dvori tehnički sjajan slikarski talent jednoga Roberta Auera u izvanrednoj interpretaciji Petre Senjanović i Irene Kraševac.
Dugo očekivano otvorenje
Najljepše što se dogodilo u muzejskoj svakidašnjici je otvorenje Muzeja krapinskih neandertalaca, koji je od dana otvorenja apsolutni državni rekorder po broju posjeta. Oko tisuću ulazaka dnevno rekord je koji će malo tko srušiti.
Godinu ćemo pamtiti i po programima novoga Muzeja suvremene umjetnosti koji je kao prvu veću izložbu iz korpusa nacionalnih umjetnika predstavio filmski, luminokinetički, skulptorski i slikarski rad Aleksandra Srneca. Još za trajanja retrospektive, na čijem se otvaranju Srnec ukazao kad je premijerna publika napustila MSU, otišao je i Srnec na onaj drugi svijet. Njega se sve parade ionako odavno nisu više doticale.
Oproštaji i nagnuti brod
A opraštali smo se ljetos i s konceptualnim umjetnikom, filmašem i performerom Tomislavom Gotovcem. Onim često razbarušenim, neshvaćenim autorom koji je javno, ogoljelo i iskreno davne 1981. obznanjivao "Zagrebe, volim te" i koji je u svojoj jednostavnosti (pro)živio svoju umjetnost. Dobrohotno smo pratili hrvatski brod koji je s minimalističkom mrežastom instalacijom kuće na vodi trebao u Veneciji predočiti svijetu ideju da naši arhitekti nisu gutači betona, ugrađivači čelika i gotovih prozora. Željezna prostorna čipkasta tekstura, zastala je nadomak cilja. A onako nagnuta i neupotrebljiva, dotegljena je kući, bez konačnoga objašnjenja tko je kriv za to – ambicije koje su išle na umjetnički dojam ili nedostatna konstrukcija.
TRI NAJBOLJE IZLOŽBE U 2010.
Ljubo Babić (Moderna galerija)
Autobiografski slikarski iskaz, lik Ljube Babića na slici "Pred izlogom cvjećarnice" iz 1929. godine. Izložba u Zagrebu donosi i sjajne scenografije, plakate toga svestranog autora
Vlado Kristl (MMSU u Rijeci)
Ako smo Kristla poznavali kao filmaša, kao sjajnoga konstruktivista i apstraktnoga autora, njegova kći i dvije supruge u Rijeci su pokazale što je stvorio u slikarstvu od 60-ih godina kad je otišao iz Hrvatske
Aleksandar Srnec (MSU Zagreb)
Upoznali smo Srneca kao umjetnika "širokog spektra", kao autora koji zaslužuje antologije. U MSU razveselio nas je ljetos s "Jack Freak Pictures" i britanski umjetnički par, vječni Gilbert i George
Ajde molim vas, nemojte me izbrisati kad ovom \"drugu Titi\" napišem da je posvemašnji kreten i bolesni jadnik. I razmisli o tome da se odseliš iz te Hrvatske. Bit će ljepše imati jednog psihopata manje u zemlji. I doktoru obavezno. Da od silne zloće nekoga ne unesrećiš.