Malo je ljudi na svijetu koji nakon karijere nogometne, brokerske i rock-zvijezde, još veća, sjajnija i slavnija zvijezda postanu pisanjem. Nije teško pogoditi da je u pitanju priča norveškog pisca Joa Nesbøa, koji iako se pisanja prihvatio relativno pozno, u 37. godini sad već davne 1997., knjige objavljuje u paklenom tempu od jedne godišnje jer u pitanju je vruća i tražena roba. Osim krimića piše i knjige za djecu, kratke priče, tekstove za pjesme, filmske i televizijske scenarije.
Tako je publiku lani počastio i knjigom novela "The Jealousy Man", no budimo iskreni, ono što vojsku njegovih obožavatelja doista zanima njegov je Harry Hole. Vratio ga je u svojem novom krimiću "Krvavi mjesec" koji je sada u izdanju Fokusa preveden i na hrvatski jezik. Pa iako je i sam Nesbø u intervjuima posljednjih godina često naglašavao da Hole nije besmrtan kao i da sigurno neće umrijeti od starosti, zbog čega su se svi upecali na udicu bačenu u "Nožu" nakon kojeg smo vjerovali da je taj roman i njegov kraj, evo ga ipak u 13. knjizi iz tog sjajnog i slavnog detektivskog serijala. Pročitali smo ga, brutalan je i opet ima sve elemente vrhunskog krimića - napetost, sat koji otkucava, surov zločin i majstorsku vještinu pisca da nadigra čitatelja u pokušaju da pogodi tko je krivac, no ipak, kao da je malo došlo do zamora materijala pa je štivo na mahove dosadnjikavo.
Dakle, dok se Harry Hole nakon niza osobnih tragedija koje su ga zadesile u "Nožu", dekintiran do besvijesti opija na šanku opskurne birtije u Los Angelesu, na odjelu za krvne delikte u Oslu kraljuje Holeova prijateljica Katrine Bratt. Pomaže joj Sung-min Larsen iz središnjice kriminalističke policije - zanimljiva nova pojava krimi-serijala - posvojeni Južnokorejac i homoseksualac koji se odijeva kao engleski plemić i opako je dobar u poslu. Početak zapleta nestanak je dviju mladih žena od kojih je jedna pronađena skalpirana i prerezana grkljana. Obje žene bile su u vezi s bogatim biznismenom, dilerom nekretnina neodoljiva šarma zahvaljujući konzumaciji bijelog praha koji ima problema, iako nema izravne veze s ikakvim brutalnim ubojstvom, jer ga novinari razapinju i propadaju mu poslovi zato što klijenti ne žele surađivati s potencijalnim ubojicom. Situaciju što prije može riješiti samo novcem, pa mimo znanja policije u LA šalje privatnog detektiva da pronađe i dovede najboljeg da riješi slučaj. Dakle, Harryja Holea.
Hole, koji u tom trenu ne radi zbog nelojalnosti, alkoholizma, zloporabe narkotika i odgovornosti za smrt najmanje jednog kolege, posao prihvaća za 960 tisuća dolara – koliko pak iznosi dug utjerivačima njegove američke prijateljice, alkoholičarke u 70-im godinama i do kraja nerealizirane glumice koja je zabljesnula u samo jednom filmu. Za vraćanje duga dano joj deset dana, inače će ju ubiti. Dakle, deset dana pred sobom ima i Harry Hole da u Oslu uhvati serijskog ubojicu. Počinje utrka s vremenom i dalje nećemo kvariti doživljaj koji će vas nesumnjivo tjerati da čitate do kraja, ali ponavljam, s nekim osjećajem da je Nesbø, kao bivši proračunati ekonomist i broker, otkrio formulu koja prodaje pa tako sada i piše krimiće. Nakon 13 knjiga i 55 milijuna prodanih primjeraka, ne čudi da ima formulu pa smo dobili još jedan krimić u kojem opet stradavaju žene, a slučaj rješava destruktivni alkoholičar koji je u tolikom neredu da unatoč svim dokazima koji govore suprotno, još je uvijek genije.
Prema Nesbøovu mišljenju, krimići kakve piše mogu se smatrati i komercijalnom literaturom, ali i ubrojiti u umjetnički vrijednu književnost. Kamo god ga kritika svrstala, kaže, za njega je pisanje krimića zabava, iako tu zabavu uzima vrlo ozbiljno. Naime, prije pisanja svakog romana od tri do dvanaest mjeseci istražuje temu o kojoj će pisati. Tek nakon što obavi brojne razgovore, pa i s policijskim službenicima, te pripremi minuciozni plan pisanja, vrlo često i s nekim dijalozima, kreće u ono pravo pisanje, u svom omiljenom lokalnom kafiću u Oslu. I prije nego što počne zaista pisati zna rješenje krimi-zagonetke. Štoviše, o tome je novinarima kazao: - Ja sam tu kapetan broda. Uživam u osjećaju da već kad počnem pisati prvo poglavlje čitateljima mogu poručiti da sjednu, opuste se i pažljivo slušaju jer ću im ispričati odličnu priču i točno znam kamo ih vodim.
Tako je i s ovim romanom, u pitanju je tvrdo kuhani klasični triler u kojem se osjeća čvrsta pripovjedačka ruka i jasan plan puta koji je pisac već puno puta prošao u svojim prethodnim knjigama počevši od "Šišmiša" kad smo Holea upoznali preko slučaja ubijene norveške državljanke u dalekoj Australiji. No upravo ta jasnoća i čitatelju daje osjećaj da je na tom putovanju već bio.
