Prošlog tjedna posao me odveo put austrijske metropole koja mi je u ovo doba godine, kada se miris blagdana osjeća u cijelome gradu, najinteresantnija. Beč je propisno "nakinđuren" svim mogućim božićnim ukrasima, ali taj kič mi, moram li baš biti iskrena, tijekom adventa nimalo ne smata. Glavna ulica, Kartnerstrasse, presijava se pod teretom raskošnih ukrasa, a s mnogobrojnih uličnih adventskih punktova širi se miris kuhanog vina dobrano začinjenog klinčićima i cimetom.
'Slikarstvo svjetla'
U ovakvu, raskošnu atmosferu predbožićnog Beča, savršeno se uklopila jednako tako, samo u umjetničkom smislu, raskošna izložba impresionista Claudea Moneta, postavljena u Galeriji Belvedere. Claude Monet bio je izvanserijski umjetnik koji je ostavio pečat na cijeloj epohi. Njegov izvanredan status – postao je legenda još za života – učinio ga je nepresušnim izvorom inspiracije bezbrojnim umjetnicima širom svijeta, pa i ova bečka izložba uključuje djela austrijskih umjetnika na koje je Monet utjecao. Tina Blau-Lang, Herbert Boeckl, Marine Egner, Franz Jaschke, Gustav Klimt, Theodor von Höermann, Max Weller, samo su neki od njih. No, glavna zvijezda izložbe je, naravno, Claude Monet, slavni majstor koji je bio ključna figura impresionističkog pokreta koji je transformirao francusko slikarstvo druge polovice 19. stoljeća. Zanimljiv je podatak, na koji sam naišla, kako je, u posljednje dvije godine diljem globusa održano više od pedeset izložbi impresionističkih djela. Sve nam to govori da je publici "slikarstvo svjetla", odnosno pokret, koji je radikalno rušio mostove s prošlošću da bi otvorio put modernom artističkom istraživanju, jedan od najomiljenijih smjerova u likovnoj umjetnosti.
Zasigurno zanimanje publike dodatno pobuđuju i milijunske vrijednosti koje na aukcijama postižu djela impresionista. Primjerice, nedavno je Christie's na aukciji prodao "Lopoče" (jedna od nekoliko verzija na istu temu) Claudea Moneta za 22,6 milijuna dolara! Danas, kada se na aukcijama djela pojedinih umjetnika prodaju za stotine milijuna dolara, ovaj iznos ne čudi, čak bi se moglo reći kako svota i nije pretjerana. No, ako se vratimo u prošlost, u vrijeme kada su nastajala impresionistička djela, vidjet ćemo da su njihovi autori bili heroji jer nisu htjeli odustati od svog pogled na umjetnost i činiti kompromise ukusu onodobne publike kako bi preživjeli. Jer u vrijeme kada se pojavljuju, polovinom 19. stoljeća, inicirajući neposredno slikanje viđenog, bili su čista suprotnost službenome akademskom slikarstvu opterećenom klasičnim sadržajima i zadanim, tamnim tonovima.
Da revolucionarnost u većini slučajeva ima suprotan efekt, saznaje se iz velikog broja njihovih sačuvanih pisama. Iz tih dokumenata prošlosti više je nego očito da je veći dio tih umjetnika živio u krajnjoj neimaštini, često na samoj granici bijede i gladi. Naime, zbog nerazumijevanja i neprihvaćanja njihove umjetnosti, pa samim time i nikakve prodaje djela, većini njih svakodnevni je život prije bio pakao nego raj.
'Uvijek mu neka budala plješće'
Izgleda da je najtragičnije tu situaciju podnosio upravo Monet koji se čak, u nastupu krajnjeg očaja, pokušao ubiti bacivši se u rijeku. Možemo li zamisliti za kolika bismo remek-djela ostali uskraćeni da mu je namjera uspjela! Na onovremenoj umjetničkoj sceni ovi umjetnici nisu imali nikakve podrške, teško su pronalazili kupce za svoje radove jer za njih nisu bili zainteresirani ni kolekcionari ni trgovci umjetninama, a i ono malo onovremenih galerija i muzeja odnosilo se prema njima maćehinski. Osim toga, pariški Salon, tada najvažnija izložba koja je umjetnicima donosila slavu i karijeru, iz godine u godinu odbijao je primiti njihove radove.
Pod takvim utjecajem čak su nekima od njih i vlastite obitelji okrenule leđa. I tu je najgore sreće bio Claude Monet jer mu je, njegova najveća pokroviteljica, teta Lecadre, prestala slati novčanu pomoć govoreći kako on "nikada ne zna završiti sliku" i kako "uvijek nađe budale koje mu čestitaju". Impresionistima je sreća malčice odškrinula vrata 1874. kada su odlučili samostalno izlagati i predstaviti se javnosti. Bio je to prvi izlazak u javnost, prvo službeno predstavljanje publici.
Događaj se zbio u Parizu 15. travnja 1874. u salonu fotografa Nadara na Boulevard des Capucines 31. No, izložba je izazvala skandalozne reakcije i publike i struke. Štoviše, kritičar Louis Leroy, po izloženoj Monetovoj slici "Impresija, izlazak sunca", ironično ih je prozvao impresionisti, a oni su taj naziv iz inata prihvatili i koristili za sve svoje sljedeće izložbe. Taj su umjetnički pokret činili Monet, Manet, Renoir, Degas, Cézanne, Pissarro i Sisley. Tko bi rekao da će djela tih umjetnika, tada neshvaćenih, neprihvaćenih i siromašnih, samo stotinu godina kasnije, aukcijske kuće prodavati za nekoliko desetaka, a bogme i stotina milijuna dolara te pritom umjetničke impresije pretvarati u impresivne svote novčanica! Ako je išta u ovoj priči jasno, to je ovo: impresionisti su tijekom vremena postali božanstva, a njihova djela dosegla su božanstvene vrijednosti.
>> Monet, Renoir, Courbet... na izložbi Normandija Rađanje Impresionizma
