Poznati i priznati kazališni i operni redatelj Damir Zlatar Frey prije šest godina na velika je vrata ušao u hrvatsku literaturu hrabrim i više nego intrigantnim autobiografskim romanom "Kristalni kardinal". Riječ je svakako o djelu koje u Hrvatskoj nije dobilo pažnju kakvu zaslužuje. Nakon romana "Stanzia Grande", sada se Zlatar Frey javlja trećom knjigom, ponovno romanom "Istarska Lady Macbeth" koju mu je također objavila Fraktura.
Riječ je o slojevitoj melodrami koja ima snažne povijesne konotacije i bavi se elementarnim pitanjima ljudskoga bitka i umjetnosti, dakle granicom između dobra i zla, sna i jave, laži i istine. Knjiga ima dva glavna lika ili točnije rečeno dvije glavne junakinje koje se s vremenom počinju prožimati te postaju, uvjetno rečeno, jedna osoba. Stoga je ovdje i riječ o nadrealističkom štivu koje nikako nije bilo lako disciplinirati i stalno vraćati u realistični pripovjedački okvir.
Mlada i lijepa Zagrepčanka Anna Veble je uspješna studentica Likovne akademije i unuka ugledne zagrebačke operne pjevačice koju pomalo čudnovati i opskurni filmski redatelj Rene želi angažirati za ulogu u filmu o Agnezi Balti koju naziva istarskom lady Macbeth. Agneza Balta je naime dio života proživjela u slikovitoj Brtonigli, bila je izbeglica iz Bosne mogućeg romskog porijekla koja je u Istru došla sa partizanima i sa malim sinčićem te bila smještena u napuštene kuće iz kojih su glavom bez obzira u Italiju masovno pobjegli istarski Talijani.
Prelijepa Agneza koju su u Bosni silovali partizani kada je i zatrudnjela niti u Istri ne doživljava ljepšu sudbinu. Iako je sa bogatim Istrijanom Cisom Barnabom kojem je pošteno vodila domaćinstvo imala strogi dogovor da će izbjegavati seksualne kontakte, niti ovaj nije odolio njenim čarima i po najviše pod utjecajem svoje ubogaljene majke koja je stalno vrijeđala Agnezu i njenog sina. Tako je Agneza silovana po drugi put što ju je definitivno odvelo na put bez povratka, do ubojstva u savezništvu sa mladim i naočitim ljubavnikom arapskog porijekla Nurijom.
No, valja primijetiti da po svom karakteru fatalna Agneza nikako nije lady Macbeth. Prije je lady Macbeth majka nesretnog i nespretnog te iskompleksiranog Cisa Barnabe koja poput neke šekspirijanski osmišljene vještice vječno podgrijava mržnju, predrasude i loše vibracije koje ne mogu niti završiti nego sa velikom tragedijom koju Frey opisuje izuzetno brutalno, u duhu Michelangela i njegove monumentalne freske u Sikstinskoj kapeli.
U čitavoj toj polemički ispisanoj storiji o Agnezi ali i partizanskom pokretu u Istri i njegovoj ulozi u istarskom antifašističkom pokretu prema kojem veći dio povjesničara i danas gaji dogmatski odnos, vjerojatno se pitate gdje je nestala naša suvremenica Anna Veble koju Rene velikodušno vodi u kafić-galeriju Lav na Gornjem gradu ili u restoran Dubravkin put? Nije nestala nigdje. Ona je pristala glumiti Agnezu koja je postala njen alter ego ili obratno.
Glumeći lijepu djevojku koja nije imala zaštitnika u muškom ratnom i poratnom svijetu čije opasne adrenaline dodatno podražuju tradicionalne majke zainteresirane samo za nastavak obiteljskog stabla, Anna se upušta u opsesivne i sado-mazohističke seksualne odnose sa redateljem Reneom, a onda i u strastvenu ljubavnu vezu sa mačističkim talijanskim filmskim glumcem Fabianom Di Laurom koji u filmu glumi Agnezinog ljubavnika Nuriju.
Kao što muškarci povrijeđuju mladu i nezaštićenu Agnezu, tako povrijeđuju i studenticu Annu kojoj suvremeni cinizam nije nabildao samopouzdanje nego joj je pojačao libido i to do granice samouništenja. Kada Anna otkriva pravi identitet redatelja Renea i za nju i za njega već je prekasno.
Prokletstvo sa idiličnog i plodnog brda iznad Brtonigle s kojeg se tako lijepo vidi more, koje je doduše, začeto još na onom bosanskom, kupreškom polju u vrijeme Drugog svjetskog rata, ponovno je pobjedilo. Umjetnost se još jednom pokazala kao opasna rabota u kojoj mašta vrlo često postaje bolna stvarnost, a obrazovani pojedinci od subjekta tek slabi objekti sudbine u kojoj nema pobjednika niti trijumfa.
