Pjesnika tumači samo njegova poezija, a ono što bi on rekao o njoj može biti nakaradno i prizemno, a uglavnom je suvišno, izjava je čuvenog pjesnika Maka Dizdara koji je rođen prije stotinu godina u Stocu. Njegov jubilej je drugi put (nakon svečanosti u Društvu hrvatskih književnika) obilježen i u Zagrebu i to u Leksikografskom zavodu Miroslava Krleže gdje je predstavljeno “konačno i definitivno” izdanje Dizdareve najpoznatije zbirke “Kameni spavač”.
Širok raspon, kratak život
Zbirku je objavila sarajevska Fondacija Mak Dizdar čiji je direktor pjesnikov unuk s oxfordskom diplomom Gorčin Dizdar, a temeljena je na trećem izdanju zbirke koju je pred samu smrt 1971. godine uredio Mak Dizdar. Riječ je o izdanju u kojem nema kultne Dizdareve pjesme “Modra rijeka”, ali u kojoj je samokritični pjesnik težio savršenstvu.
– Ovo izdanje korak je prema kritičkom izdanju Dizdarevih sabranih djela koje nam itekako nedostaje. U Dizdarevoj ostavštini koju čuva Muzej književnosti i pozorišta Bosne i Hercegovine čuva se dosta njegovih neobjavljenih pjesama, pa i rukopis nedovršenog romana – rekao je Gorčin koji najnovije izdanje “Kamenog spavača” smatra bibliofilskim i to ne samo zbog grafičke opreme.
Na svečanosti u Zagrebu za koju se tražio stolac više, akademik Tonko Maroević rekao je da je Dizdar pjesnik koji se dugo tražio i definitivno našao u “Kamenom spavaču”, te da je on pjesnik širokog raspona, a kratkog životnog luka. Sveučilišni profesor Zvonko Kovač nazvao je Dizdara međukulturnim i važnim europskim pjesnikom, nazvavši “Kamenog spavača” kompletnom, a ne samo običnom knjigom. Docent sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Tomislav Brlek ukazao je na dvosmislenost naziva zbirke “Kameni spavač”. –Ako je kamen, nije spavač, ako je spavač, nije kameni – rekao je Brlek.
Amir Kapetanović s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje rekao je da su istraživanja Dizdareva jezika na početku, ali da je jasno da je pjesnik okrenut riznici starog jezika, ali i da je bio svjestan suvremene jezične zbilje u kojoj je bosanski vidio kao međuvarijantu tadašnjeg srpsko-hrvatskog jezika. No, koristio je i riječi kao što su to hiža, greb, dažd...
– Dizdar, što se jezika tiče, nije ostao zatvoren u užem jezičnom zavičajnom izričaju. Jezikom je htio nadmašiti užu rodnu grudu. Njegova knjiga “Stari bosanski tekstovi” do danas nije nadmašena. Njegov je jezik višebojno klupko koje tek treba odmotati – misli Kapetanović.
Vlasnik trećine prava
Dizdarevu poeziju inspirativno su i srčano kazivali Antonija Stanišić, Irena Šekez Sestrić i Goran Matović iz Teatra poezije, a na zagrebačku svečanost je izaslanika, Amela Suljovića, poslao i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.
Iako je sin Maka Dizdara Majo hrvatskim institucijama poslao pismo u kojem tvrdi da je novo izdanje “Kamenog spavača” ilegalno, jer ga on kao vlasnik trećine autorskih prava nije odobrio, taj protest nije došao do izražaja. Gorčin Dizdar u razgovoru nakon promocije samo je rekao da se o tim tvrdnjama u BiH vodi sudski proces. Ove je godine knjigu Izabranih pjesama Maka Dizdara namjeravalo objaviti i Društvo hrvatskih književnika, ali nije postiglo dogovor s Fondacijom Maka Dizdara.
