Među brojne literarne i umjetničke posvete Dunavu uvrstila se i najnovija knjiga sveučilišne profesorice, književnice i scenaristice Helene Sablić Tomić "Kartografija ljubavi: Dunavom", koju je objavila Naklada Ljevak pod uredničkom paskom Nives Tomašević. U nas je možda najpoznatija knjiga o Dunavu ona talijanskog autora Claudija Magrisa, ali tu je i neizostavni "Dunav" Pavla Pavličića iz 1983. godine. No sada je Helena Sablić Tomić toj dugoj i važnoj srednjoeuropskoj rijeci dala i svoj esejistički prilog, koji je obogaćen reminiscencijama na pisce koji su stvarali u blizini i oko Dunava. Stoga "Kartografija Dunava" nije slavljenje jedne raskošne europske rijeke koja spaja brojne zanimljive i pitoreskne države, nego ponajprije slavljenje i propagiranje književnosti. Knjiga je istinska literarna gozba u kojoj se jedan uz drugoga druže doista kvalitetni pisci, poput bugarskog romanopisca Emila Andreeva (koji, usput rečeno, trenutačno piše scenarij o životu Vesne Parun u Bugarskoj), intrigantne švicarske spisateljice i glumice Monique Schwitter ili pak austrijskog književnika i također glumca Roberta Seethalera.
Oni su uz još petnaestak pisaca u knjigu Helene Sablić Tomić ugradili svoje rečenice, junake i opsesije, a među njima su se našli i hrvatska pjesnikinja i svestrana književnica Irena Vrkljan sa suprugom Bennom Meyerom-Wehlackom. Riječ je o paru koji je Helena Sablić Tomić osobno poznavala pa je u knjizi o njima pisala maksimalno intimistički povezujući ih sa svojim obiteljskim sjećanjima i uspomenama, čak i poistovjećujući ih s nekim posebno upečatljivim članovima svoje esekerske obitelji. No s podjednakom količinom intimiziranja spominjala je i pisce poput Mađara Sándora Máraija, čiju je rodnu budimsku kuću posjetila poput hodočasnice na svom podunavskom putovanju, koje je skicirala sažeto, ali snažno. Među tim proznim minijaturama odlično uklopljenima u prštav, žanrovski krajnje razbarušen tekst izdvaja se sjajna priča iz Mohača, u kojoj jedna romska obitelj drži čardu s domaćom kuhinjom jela od riječnih riba, poput šarana, smuđeva ili babuški. A običan restoranski gost u trenutku postaje detektiv ili psiholog koji usputnim, ne odveć važnim pitanjem potiče cijelu jednu dramaturški napetu i izazovnu obiteljsku ispovijed. Samo bi se od te jedne koncizno, ali toplo prepričane dogodovštine mogao isklesati cijeli roman čija bi glavna tema bila bračni raskol koji je doveo do šire, obiteljske tragedije i nesreće iz koje nema izlaza. Odlične su i stranice u kojima Sablić Tomić odmjereno opisuje boravak na susretu pisaca nazvanom Dunavske elegije u Bratislavi, čiji je cilj objaviti višejezičnu antologiju tekstova o Dunavu. Tu su im domaćini omogućili i književnu poslasticu: slušanje slovačkog klasika Pavela Vilikovskog, koji im je čitao svoje priče pušeći lulu i krijepeći se običnom vodom. Da, tako se kulturne zemlje ponašaju prema svojim klasicima, stavljajući ih na pijedestal umjesto potrošnih političara.
U cijeloj knjizi Helena Sablić Tomić ispisuje i djeliće nekog svog emotivno intenzivnog dnevnika, razgovarajući s likovima (jednim ili više njih) koje ne imenuje, ali koji su joj očito važni i bez kojih doživljaji podunavskih krajolika, ljudi i umjetnika nikako ne bi bili isti. Oni nisu samo suputnici na putovanju koje može biti shvaćeno i kao bijeg, iako se može doživjeti i kao povratak, nego su bitni kotači ovog književnog vrtuljka prepunog sjetnih panonskih nostalgija kojima nema kraja, ali ni početka... U cijelu je tu sanjarsku kompoziciju autorica uklopila i skladbe Franza Liszta, kojega citira, ali i čitatelja upućuje na slušanje njegove glazbe. Pri tome upućeno ističe snimke iza kojih stoji riječki pijanist međunarodnog ugleda Goran Filipec, čija je profesorica klavira bila i Marina Ambokadze, jedna od onih koje su gradile i karijeru Ive Pogorelića. Ukratko, na svakoj stranici "Kartografije ljubavi" krije se neko manje ili veće iznenađenje u režiji Helene Sablić Tomić, pažljive slušačice i objektivne tumačiteljice tuđih misli i zapisa. Ali, prava duša ove knjige ne krije se u citiranju ni u opisivanju, već u autobiografskim zapisima, čije su brazde prilično duboke i sudbonosne.
