Učini sa mnom ono što leptiri čine s cvijećem, rekla mu je stojeći pred njim gola i, navlačeći polako svilenu tanku bluzu prepunu leptira, pozivala ga da joj se pridruži na udobnoj postelji koja je zauzimala gotovo čitavu njenu sobu. Gledao ju je začuđeno, zatim je, dosjetivši se zašto je tu, počeo brzo skidati košulju pa čarape i hlače, neprestano balansirajući na jednoj nozi, dok nije pao pokraj nje na glatku plahtu tamnosive boje, kakva je bila i naborana suknja koju je, u kompletu s tom bluzom i širokim kožnim pojasom, kupila u butiku pokraj kojeg je svaki dan prolazila idući na posao u otmjenu privatnu očnu kliniku gdje je radila kao okulistkinja, precizno rezala leće različitih dioptrija i zatim ih ubacivala u okvire muških i ženskih naočala, onih običnih, jeftinijih, i onih skupih, od Prade, kakve nosi Vrag i kakve i ona sama nosi, ne zato što je kratkovidna – obje leće njenih naočala bile su obično staklo bez ikakve dioptrije – nego zato što je to ostavljalo bolji dojam na klijente, činilo je solidarnim s njima. Odmah joj se svidjela ta bluza zbog mnoštva što manjih što većih leptira različitih boja koje su na bijeloj svilenoj podlozi te unikatne bluze još više dolazile do izražaja. Čim ju je prvi put obukla na golu kožu, bez grudnjaka, jer joj, još, nije bio potreban, a vjerovala je i da joj neće ni biti potreban, kao da je ušla u neko beskrajno proljeće koje joj dopire u svaki kutak tijela, a ne samo u želudac u kojem one neke glupače kažu da osjećaju leptiriće i pritom se cerekaju praveći grimase kao da će pobljuvati sve oko sebe tvrdeći da su se zaljubile.
Bila je počela brojiti te leptire na bluzi, i uvijek bi se zabrojila. Činilo joj se da ih čas ima manje, čas više. Zatim je odustala. Odlučila ih je istražiti, naučiti sve o njima. Otkrila je tako da na bluzi ima jedanaest Apolonovih leptira s prednje i sedam sa stražnje strane, osam Lastinih repova na obje strane, i dva Admirala koje je radije zvala Vanesse, videći da im je to latinski naziv.
Obje joj je ruke uvukao pod bluzu. Nježno mu ih je izvukla i, dok ju je on, nalaktivši se nad nju, začuđeno gledao, zategnula je bluzu ispod koje su jasno iskočili vrhovi njenih čvrstih bradavica. Rekla mu je povjerljivo, kao da mu otkriva neku važnu tajnu: Ovaj ovdje – pokazala mu je leptira koji se raskriljen našao na vrhu njene lijeve dojke – zove se Vatreni plavac, a ovaj na desnoj strani Lastin rep. Zapamti to, naglasila je, a zatim mu se prepustila prišapnuvši mu: Neću skinuti bluzu, ni sad ni drugi put. Meni je svejedno, promrmljao je gužvajući i nju i bluzu, a leptiri na njoj snalazili su se kako su najbolje znali, komešajući se, oblikujući neka nova jata na onoj bjelini koja kao da se proširila na svu tu sobu i na suton koji je počeo šutke padati, sve svjetliji i svjetliji, kao da će poslije toga nastati neka sjeverna bijela noć. Ako misliš biti sa mnom, moraš naučiti imena svih ovih leptira, rekla mu je. Hoću, hoću, odgovorio joj je automatski, nemajući pojma što mu je rekla.
Koliko si imena naučio, upitala ga je kada je opet došao k njoj skinuvši cipele i čarape već pred vratima. Ne znam o čemu govoriš, rekao je. Dođi kad ih naučiš, odgovorila mu je i izgurala ga na hodnik. U liftu se sjetio. Prokleti leptiri!
Počeo je učiti njihova imena, i onih noćnih i onih dnevnih. Ne tražiš valjda od mene da naučim svih 150.000 imena, rekao joj je sljedećeg dana. Što ih više budeš znao, bolje ćeš me upoznati, jer ova u ovoj bluzi, to je ona prâva ja, bez nje samo sam djevojka s kojom se možeš dobro ševiti. Upro je prstom u onog leptira na bluzi koji kao da je tog trena sletio povrh njenog pupka. Aptura lila, Mala prelijevalica, rekao je. Nije, ali potrudio si se, odgovorila mu je i povukla ga k sebi. Ti si gusjenica, dodala je, proždrljiva gusjenica. Iz tebe bi se uskoro mogao razviti lijep Vatreni plavac. Vidjela je da je na desnu mišicu dao tetovirati leptira. Nasmiješila se. Koji ti je idiot to našarao, upitala ga je. To ti je Mrtvačka glava, rekla je. Tako sam i htio, uzviknuo je. Gurnula ga je na postelju i prekrila ga tamnosivom plahtom svoje postelje. Prvi put je skinula bluzu.
Kada je otišao brzo ju je navukla i stala pred ogledalo. Učinilo joj se da nedostaju dva leptira, baš ona dva s vrha njenih... Nemoguće, rekla je i bluzu bolje namjestila na grudi. Počela ih je užurbano brojiti. Vidjela je kao nestaju još dva, još tri..., još pet... Uskoro sva je bluza bila bijela, bez ijednog leptira. Vara me, rekla je i zaplakala gledajući u ogledalo. Ima drugu, znam. To se i potvrdilo. Pun mi je kofer i nje i njenih leptira, rekao je jednom svom prijatelju.
Svoju, sada posve bijelu bluzu darovala je prijateljici. Nova je, rekla je. Tebi bolje pristaje. Da znaš što mi se dogodilo, čula je prijateljicu kako joj sutradan govori na mobitel. Ne znam odgovorila joj je bezvoljno. Imala sam na sebi onu tvoju bijelu bluzu, nastavila je uzbuđeno. Kad me prestao ljubiti i stezati kao da će me zdrobiti, pogledao me zaljubljeno. I znaš što se onda dogodilo? Imaš divnu bluzu punu šarenih leptira, rekao mi je. Kao da si uronila u neko beskrajno proljeće. To mi se baš sviđa. Nosi je samo kad smo zajedno. Zar to nije nevjerojatno, dodala je cvrkućući iz mobitela.
Molim te, vrati mi je, oštro je viknula u mobitel. Mislila sam da se darovi ne vraćaju, rekla joj je uvrijeđeno prijateljica. Ovaj se vraća, odgovorila joj je odlučno ona.
Ujutro je pred vratima našla kutiju i u njoj svoju bluzu s porukom: Dar od bivše prijateljice. Slegnula je ramenima i izvukla bluzu iz kutije. Bila je puna leptira. Onih istih. I nekih drugih, novih. Brzo je svukla pidžamu i na golo tijelo počela, radosno zažmirivši, oblačiti vraćenu bluzu. Stala je pred ogledalo. Kad je otvorila oči bluza je bila potpuno bijela.
*
Imate divnu bluzu, rekao sam joj kada sam kod nje došao po naočale. To je obična bijela svilena bluza, odgovorila mi je nagnuta nad okular neke optičke sprave kojom se mjere dioptrije leća. Ja na njoj vidim jato prekrasnih leptira, rekao sam joj. Okrenula se. Znate li činiti ono što leptiri čine s cvijećem, upitala me pružajući mi naočale. Ne znam znam li, ali potrudit ću se, odgovorio sam joj. I potrudio sam se. Kako bih inače mogao napisati ovu priču.
Ovdje nema ni "e" od elemenata kratke priče, ovo je više esej i opis kako je to kad se slučajno u ljeto susretnu romatična ženska duša i priprost muškarac iz Zagvozda koji samo gleda kako bi ga negdje strpao. Svog leptira, naravno. Luka dragi, jest da kao akademik imaš ogromne šanse odnijeti tisuće večernjakovih kuna, ali brate, drži se ti poezije, bolje ti stoji...