U sklopu projekta Kino magistrala, kojim ujedinjena jadranska kina brojnim filmskim programima i gostovanjima filmaša vraćaju publiku u kina, u Art-kinu u Rijeci nedavno se održala premijera kosovskog filma "Košnica" koji je bio uvršten u uži izbor od 15 filmova za Oscar za najbolji strani film. Kinematografija najmlađe europske zemlje Kosova bila je, čini se, misterij za svijet sve do ove godine, kada je nenadano isplivao film kosovske redateljice Blerte Basholli.
Središnja osoba filma koji se temelji na istinitom događaju je udovica poginulog kosovskog branitelja koja ostaje sama i primorana je prehranjivati svoju djecu. Počinje proizvoditi i prodavati domaći ajvar koji sama spravlja. Fahrija, udovica poginulog hranitelja obitelji, branitelja Kosova, ruši stereotipe o ženi u kosovskoj provinciji koja je samo domaćica, majka i uzorna žena, gotovo nevidljiva i nevažna. Ona hrabro otvara i stvara tržište za svoje proizvode dok istodobno ne gubi nadu da je njezin suprug možda živ. Film je dobio tri velike nagrade na Sundance Film Festivalu: veliku nagradu žirija, nagradu za najbolju režiju i nagradu publike.
Redateljica Blerta Basholli govori o inspiraciji za film i pravima žena, kako na Kosovu tako i općenito u društvu. Nezaobilazna tema razgovora bila je i ruska invazija na Ukrajinu, a Blerta se nada da se u toj zemlji neće dogoditi nova Srebrenica ili Rečak na Kosovu.
Film se fokusira na žene koje su tijekom rata ostale udovice i pokušavaju se osamostaliti proizvodnjom ajvara. Osim što govori o ratnim strahotama i zločinima srpske vojske, film se bavi i pitanjem položaja žena u kosovskom društvu. Kakvo je stanje kad je riječ o pravima žena na Kosovu danas?
I danas živimo u patrijarhalnom društvu. Stvari su se promijenile u Fahrijinu selu i diljem Kosova. Trebamo li učiniti više? Da, mnogo više, na Kosovu i svuda u svijetu. Na ovaj ili onaj način moramo još puno toga učiniti kako bismo jedni druge nazvali jednakima. Fahrije služi kao veliki uzor i promijenila je mentalitet svog društva više nego što bi to bilo tko od nas mogao na mnogim razinama.
Kosovo je, za razliku od mnogih zemalja, pa čak i Sjedinjenih Država, imalo predsjednicu. Koliko je ta činjenica važna da se kosovske žene bore za svoj status i da društvo postane manje patrijarhalno?
Vrlo je važno. Naša predsjednica najglasnija je osoba na posljednjim izborima na Kosovu, što je gotovo čini predsjednicom koju bira njezin narod (predsjednika bira parlament). Predsjednik koji služi kao primjer, poput Fahrije, savršena je referenca za to da se napornim radom može postići puno i mislim da to pomaže ženama i muškarcima da shvate da smo svi ljudska bića i da se trebamo jednako odnositi jedni prema drugima.
I sami ste doživjeli rat na Kosovu. Bojite li se novog rata sada kada svjedočimo ruskoj invaziji na Ukrajinu? Mislite li da bi to moglo pokrenuti novu ratnu spiralu na Balkanu?
Ne znam jesam li više uplašena ili tužna što svjedočim ovome. Svi gledamo ovaj rat uživo i ne činimo ništa da ga zaustavimo. To budi mnoga sjećanja na ono što se dogodilo na Kosovu, prizor ljudi na željezničkoj stanici podsjeća na to kako sam napustila Prištinu 1999. Nakon što smo bili slobodni, mislila sam da je nemoguće da se dogode ratovi, pogotovo u Europi. Ne mogu vjerovati da se to događa, a mi samo čekamo. Ne znam čeka li svijet da se u Ukrajini ponovi masakr poput onog u Srebrenici ili Rečaku prije nego što se intervenira. Nadam se da ne. Rat se ne liječi lako, oni koji su otišli nikada se neće vratiti i njihova bol nikada neće nestati.
Na Sundanceu ste osvojili sve tri glavne nagrade – nagradu žirija, nagradu za režiju i nagradu publike. Je li vas taj trijumf iznenadio?
Da. Kada snimite film u maloj zemlji kao što je Kosovo, teško je znati hoće li ljudi razumjeti tu priču i biti povezani s likovima. Ipak mi je drago da nam je to uspjelo.
Iako su vas neki ugledni svjetski filmski časopisi u svojim predviđanjima vidjeli među nominiranima za nagradu Oscar za najbolji strani film, to se nije dogodilo. Je li vas to razočaralo? Ovogodišnja konkurencija bila je strašna, čak ni jedan Asghar Farhadi nije uspio ući među nominirane…
Bilo je to veliko natjecanje i ušli smo u uži izbor, ali nismo bili nominirani. Vidim to više kao učenje i dobro iskustvo, a ne kao razočarenje. Naravno, htjeli smo biti nominirani, cijelo Kosovo navijalo je za nas i nismo bili sami u tome, ali pretpostavljam da su glasači dali više glasova drugim filmovima i sretni smo što smo stigli ovako daleko. Bilo je to lijepo putovanje u svakom slučaju.
Prošle godine Oscar je osvojila Chloe Zhao, a ove godine najviše šansi ima Jane Campion. Ovo je očito vrijeme ženskog pisma u kinu...
Osim što su žene, obje su snimile prekrasne filmove koji zaslužuju Oscar.
Mala kinematografija poput kosovske može se probiti u svijet samo svojim originalnim pričama, a ne kopiranjem Hollywooda, u čemu ste vi i uspjeli. Hoćete li i dalje inzistirati na tom autentičnom kosovskom filmskom jeziku?
Uvijek ću snimati filmove koji donose priče s Kosova, autentične i na albanskom jeziku, a već pišem svoj sljedeći scenarij. No također tražim suradnju i snimat ću filmove izvan Kosova, najvjerojatnije na engleskom jeziku.
opet s*pski botovi u komentarima