Američki romanopisac i pisac kratkih priča Andrew Sean Greer u mladosti je radio kao vozač, kazališni tehničar, statist i neuspješni pisac. Sve se to promijenilo nakon što je diplomirao, preselio se u Seattle pa u San Francisco, gdje je počeo objavljivati kratke priče. Autor je bestselera "The Story of a Marriage" i "The Confessions of Max Tivoli", a svjetsku slavu doživio je objavom humorističnog romana "Less", za koji je osvojio i Pulitzerovu nagradu 2018. godine. U izdanju Mozaika knjiga "Less" je preveden na hrvatski i idealna je ljetna literatura, a tim povodom razgovarali smo s Greerom, žanrovski dostojnim nasljednikom velikoga Kishona.
Odakle inspiracija da napišete ovaj roman?
Dok smo pili pivo, jedan student i ja okladili smo se da ne mogu napisati roman o radosti. "To ne može biti zanimljivo!" rekao je. A ja sam rekao da ću ga razuvjeriti. I rezultat je ova knjiga!
Glavni je lik Arthur Less, ne pretjerano uspješan romanopisac, koji se približava pedesetoj godini. Što vas je navelo da napišete priču o čovjeku koji se suočava s takvom prekretnicom?
Je li suviše očito reći da sam i sȃm u trenutku pisanja te knjige imao 45 godina i gledao prekretnici u oči? Shvatio sam da kao gej muškarac ne poznajem nijednog gej muškarca starijeg od 50 godina. Generacija prije mene većinom je umrla. Dakle, nije bilo nikoga tko bi mi pokazao kako ostarjeti.
"Less" je humoristični roman s duboko emocionalnom jezgrom. Kako pomirujete humor s ozbiljnijim temama?
Nisam prvi koji to kaže, ali da bi nešto zaista bilo smiješno, mora proizaći iz nečega vrlo zastrašujućeg ili tužnog. Mora doprijeti do nečeg stvarnog. Također, nisam želio da humor bude iole okrutan. Pisao sam o radosti, zar ne? Dakle, nije mogao biti zao, a zapravo je to težak dio. Mislim da sam morao ostarjeti kako bih naučio biti i smiješan i ljubazan.
Roman vodi Arthura Lessa na put svijetom. Kako ste istraživali različita mjesta koje on posjećuje?
Bio sam bez novca i imao manju karijeru kao putopisac, pa sam radio ovo: kontaktirao bih aviokompaniju – recimo United Airlines – i ponudio bih im pisanje za njihove brošure. Predložio bih, naravno, sljedeće mjesto koje mi je bilo potrebno za moj roman. Recimo, Indiju i Japan, za koje si nisam mogao priuštiti let. To objašnjava zašto je Japan vrlo kratak – bio sam tamo samo pet dana!
Roman istražuje teme starenja, ljubavi i samootkrivanja. Što će čitatelji zapravo izvući iz Arthurova putovanja?
Osjećaj nade i života. Ključ knjige je u tome da su svaki opis, rečenica i riječ ispunjeni osjećajem života i radosti. Stoga bi i priča i sam jezik pisanja trebali potaknuti čitatelja da putuje, nazove voljenu osobu ili samo izađe i promatra ljepotu svijeta.
Gdje ste bili kad ste saznali da ste osvojili Pulitzera?
Radio sam u spisateljskoj komuni u Italiji. Bio sam šokiran, to mi je zauvijek promijenilo život. Iz pisca koji je sumnjao u to hoće li itko pročitati njegovu knjigu pretvorio sam se u nekoga koga čitaju milijuni. Istinska je to promjena. Prestao sam sumnjati u sebe. Bio sam arogantan pola godine ili takvo što, ali onda sam ponovno stekao poniznost.
"Less" je prvi humoristični roman koji je osvojio Pulitzera nakon dosta godina. Jesu li humoristični romani izašli iz mode?
Jednostavno ih nema puno. Bilo ih je lakše pronaći u šezdesetima i sedamdesetima, s Updikeom, Rothom i Amisom koji su svake godine objavljivali novi humoristični roman. Potom smo dopustili da ti romani postanu jednostavni i lagani. Sada je trend da književnost bude "teška" i "važna", nešto što bi ti pisci smatrali apsurdnim. Znate ono, kako možete biti važni i ujedno smiješni? Biste li radije bili s važnom osobom ili smiješnom osobom? Toplo preporučujem sa smiješnom…
Arthur Less je gej, ali u romanu ga se optužuje da je "loš gej". Jesu li gej pisci pod pritiskom prikazati gej likove u pozitivnom i ohrabrujućem svjetlu?
Mislim da je veći pritisak predstaviti politički savršene likove. A ono što pisci žele jest prikazati ljude s manama i voljeti ih unatoč njihovim manama. Zapravo, tako se osjećam i u vezi sa stvarnim ljudima. Nisam tako strog prema manama – zapravo, draže su mi nego savršenstvo bilo koje vrste.
Roman ima romantičan, sretan svršetak, što često nije slučaj s književnom fikcijom. Jeste li oduvijek to namjeravali?
Oduvijek. Oduvijek sam znao svršetak. Želio sam imati odraslu gej ljubavnu priču sretnog svršetka. Smatrao sam da moja zajednica to zaslužuje.
Koje žanrove posebno volite čitati?
Volim krimiće i znanstvenu fantastiku. Izbjegavam romane za mlade, iako kada budu ekranizirani, često uživam u njima!
Jako je lako zamisliti Lessa i na velikim ekranima. Tko bi po vama mogao utjeloviti vašega glavnog junaka Arthura Lessa?
Uvijek imam isti polušaljivi odgovor: Daniel Craig. Mislim da bi bio urnebesan.
Živite na dvjema lokacijama – u San Franciscu i Milanu. U kojem je gradu život bolji i zašto baš ta dva grada?
San Francisco je ležeran, ali Milano je cool. Najveća prednost života u dvjema zemljama jest to da vas to sprječava da previše ozbiljno shvatite politiku bilo koje zemlje. Inače, kad sam u SAD-u, uvijek mi nedostaje talijanska hrana, tako da sam oduševljen svaki put kad se vratim u Italiju.
Na čemu sada radite?
Na humorističnom romanu o Italiji!
