Za razliku od prethodne godine kada je veliko olujno nevrijeme uz demoliranje stagea odnijelo i jedan ljudski život te prekinulo tijek odvijanja festivala Southside u Njemačkoj, za dramatiku su se ove godine potrudili isključivo izvođači, točnije njih 65 koji su se predviđenom točnošću, kao na pokretnoj traci, tri dana izmjenjivali na tri stagea u mjestu Neuhausen ob Eck. Ove godine festival je posjetilo rekordnih 50.000 posjetitelja (svaki dan toliko!)
Natasha Khan (Bat For Lashes)
Već je prvi dan publika mogla uživati u najezdi izvođača sa Otoka krenuvši od izuzetne Natashe Khan (Bat For Lashes) koja je sa pratećim bendom The Blue Dreams među prvima otvorila festival. Iako mnogobrojni kritičari mladoj Britanki pakistanskog porijekla zamjeraju kopiranje starije i profiliranije kolegice Bjork, Natasha je uspjela zaintrigirati publiku te zadržati pažnju slušatelja sve do posljednjih taktova nakon kojih je i onim malobrojnim skepticima postalo jasno zašto je upravu nju Radiohead odabrao kao predgrupu za svoju europsku turneju.
Uslijedili su izvrsni bristolski indie rockeri British Sea Power i nešto manje upečatljivi The Cribs dok je na glavnom stageu u istim trenutcima nastupao uvijek jednako kvalitetan Calexico. Nažalost isto se ne može utvrditi i za osrednji Razorlight koji muku muči sa egotripovskim akrobacijama frontmana. Dok su njihovi sunarodnjaci The Kooks odradili nastup na profesionalnom nivou, Johnny Borrell i dalje je u stanju više pažnje usmjeriti na eksponiranje vlastite anatomije negoli upitnog glazbenog talenta...
Jón Birgisson (Sigur Ros)
No kada su na pozornicu stupili islandski magovi Sigur Ros i zasvirali prve taktove Svefn-g-englar u trenu se zaboravlja sve što se odvijalo nekoliko sati ranije. Od gudanja električne gitare do klasikom obojenih puhačkih seansi, izmjenjivali su se eterični ugođaji koje su u stanju proizvesti samo malobrojni. Sigur Ros su se, jednako kao i briljantni Radiohead koji je uslijedio, uspjeli nametnuti kao najbolji izvođači ne samo prvog dana, već i ukupnog festivala. Oba su benda u jednakoj mjeri sposobni poducirati maksimalnu intimiziranost u koju poput crne rupe uvlače te okupiraju ukupnu slušateljevu percepciju brišući sve sporedno pred sobom.
Počevši sa 15 step Radiohead je u idealnom omjeru prezentirao novije uratke sa posljednjeg, po nekima najboljeg albuma karijere 'In Rainbows' te retrospektivno uklopio starije hitove. Zapravo Yorkeova ekipa odsvirala je gotovo cijeli novi album (izostala je samo ljubavna House of Cards). Među probranim starima stvarima našle su se i pjesme s legendardnog albuma OK Computer: Lucky i Paranoid Android, kojom su i završili gotovo 100-minutni set. Bilo je mjesta i za hit Just s drugog albuma The Bends. Iako su zasigurno mnogi fanovi priželjkivali još starih hitova, Radiohead su održali upečatljiv festivalski koncert. Za još detaljniji opus ipak je potrebno posjetiti solo koncert...
Fascinirala je i Radioheadova scenografija sastavljena od svjetlosno efektnih visećih cijevi i video zida na kojem su se izmjenjivali kadrovi članova benda snimani iz svih mogućih rakursa.
Chemical Brothers
Drugi dan obilježilo je pomanjkanje velikih (ili bolje rečeno komercijalnih) zvučnih glazbenih imena uz izuzetak Chemical Brothersa čiji nastup nije bio više negoli solidan. Toj ocjeni u određenoj mjeri kumovao je i nešto lošiji razglas na kojem su uz manchesterske 'spotaknuli' i drugi izvođači koji koketiraju s elektronikom poput Panic! At The Disco. Dojmljive kanadske blizanke Tegan & Sara odlikuje nesvakidašnja melodioznost upakirana u privlačne indie pop aranžmane i energičan nastup dok je The Notwist kojeg smo ove godine ponovo imali priliku čuti u Zagrebu na Žednom uhu pružio nešto lošiju verziju inače izvrsnoga nastupa u dvorani &TD-a.
Paul Smith (Maximo Park)
Jedno od većih razočaranja priredio je Maximo Park čijim je članovima trebalo čak punih petnaest minuta da se međusobno 'uigraju' i užive u vlastiti nastup. To je za rukom od prvih taktova pošlo Škotima Biffy Clyro na manjem stageu u šatoru, koji su razgalili prisutne brojevima sa odlično prihvaćenog četvrtog albuma 'Puzzle' potvrdivši se kao jedan od bendova zna kako pulsirati zajedno sa publikom.
Ricky Wilson (Kaiser Chiefs)
Razigrani Kaiser Chiefs ni ovaj put nisu razočarali dobrom zabavom koja se od njih sa pravom očekivala.
Vjerojatno najveće iznenađenje osigurali su hamburški techno punk elektroničari Digitalism poznati po remiksevima izvođača Depeche Modea, Klaxonsa, Tige i Daft Punka. Upečatljiv nastup, dojmljiv zvuk i ujednačeno energičan set doveli su publiku do pravog usijanja.
Kaže se da svemu lijepom dođe kraj, a kad festival završava šarmantnim i duhovitim doskočicama Davea Grohla koji, između intervala virtuoznih gitarističkih eskapizama ukomponiranih s ritmovima ništa manje bravuroznih Goldsmithovih bubnjeva, pronalazi kratke trenutka za korespondiranje s razgaljenom masom, sasvim je sigurno da je završetak najbolji mogući.
Zadovoljna i rekordno brojna publika na Southsideu
Teško je tu nešto izdvojiti, ali nakon nekoliko dana odmaka od koncerta u sjećanje se najčešće vraćaju Everlong koju je Grohl skoro cijelu izveo solo na električnoj gitari i Best of You nakon koje se masa teška srca i bez očekivanog bisa oprostila od 'svojih junaka'.
Setlista Radioheada
15 Step
National Anthem
Lucky
All I Need
Nude
There There
Weird Fishes/Arpeggi
The Gloaming
Optimistic
Just
Faust Arp
Jigsaw
You and Whose Army?
Videotape
Everything In Its Right Place
Idioteque
Bodysnatchers
Bis:
Reckoner
2+2=5
Paranoid Android
