Istaknuti hrvatski umjetnik, akademski kipar Ratko Petrić (rođen u Zadru 12. 5. 1941.), preminuo je u ponedjeljak u Zagrebu. Još je prošloga četvrtka bio u galeriji Klovićevi dvori s kolegama umjetnicima iz grupe Biafra na otvorenju njihove velike izložbe posvećene četrdesetoj godišnjici osnutka te grupe kojoj je Petrić bio suosnivačem. Posljednji ispraćaj bit će u četvrtak 14. listopada u 15 sati na groblju Belafuža u Zadru.
Među ostalim djelima, u atriju Klovićevih dvora izložena je njegova velika grupna skulptura svih prvih biafranaca u duhovitoj karikaturalnoj interpretaciji kako sjede ili rade oko zajedničkoga stola kojemu je on na čelu. Pamtit ćemo ga kao aktivnoga umjetnika koji je našu sredinu obogatio nizom svojih i tuđih skulptura od kojih su mnoge na javnim površinama – na savskom nasipu, u Parku skulptura Jakovlje, a zadnja, Vodarica, smještena je u njegovu rodnom Zadru.
Ratko Petrić diplomirao je kiparstvo u klasi Vanje Radauša 1966. godine, a prije 15 godina dobio je nagradu Zagrebačkoga salona.
Bio je jedan od osnivača neformalne grupe Zagrebačke škole karikaturista (1966.), Salona mladih (1968.), suosnivač Atelijera Biafra (1969.), odnosno grupe Biafra (1970.). Godine 1979. boravio je kao gost-profesor na Kansas City Art Institute, 1990. U Parizu u Cite International des Arts. Kao predsjednik Umjetničkog savjeta HDLU-a u Domovinskom ratu organizira niz antiratnih akcija likovnih umjetnika. Godine 1990./1991. započinje ostvarenje ideje Aleja skulptura na Savskom nasipu u Zagrebu koja do danas ima 9 skulptura značajnih imena (Petrić, Vuco, Gračan, Lah, Vulas, Ujević, Mikulin, Ružić, Lončarić). Godine 1993. Pokreće Međunarodnu kiparsku koloniju u Jakovlju i tijekom trajanja kolonije (do danas) ostvaruje s djelima likovnih umjetnika jedinstveni Park skulptura Jakovlje.
Bio je član HDLU-a i ULUPUH-a.
Tijekom svoje plodne kiparske karijere ostvario je niz značajnih spomenika postavljenih na javnim prostorima. Međun njima ističe se Frulaš u Buihaću (1967.), spomenik Petru Zoraniću u Zadru (1969.), spomenik žrtvama koncentracijskih logora na Istu (1974.), reljefi Jama (1977-1988.) prema pjesmi Ivana Gorana Kovačića, spomenik Do oblaka u Kostanjevisi (1968.), zatim spomenik slikaru Josipu Račiću uz OŠ Josipa Račića u Zagrebu (1980.) Galebovi u Ražancuč, figura Charliea Chaplina ispred Kinoteke, a sada ispred kina Tuškanac u Zagrebu, Kapi na savskom nasipu (1990.), spomenik braniteljima u Malom Lošinju (1995.), Tuba u Vrsaru (1999.), Perivoj od slave u Zadru (2002.), spomenik Krešimiru Ćosiću u Zadru, te spomenik bivšem predsjedniku Franji Tuđmanu u Diklu (2005.).
