Pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića solisti, zbor i orkestar Opere HNK Split u srijedu 4. travnja od 20 sati prigodno će, u sklopu Velikog tjedna, izvesti kantatu Gioachina Rossinija Stabat Mater, jedno od najpopularnijih i najizvođenijih sakralnih djela cjelokupne glazbene literature.
Plač majke pod križem na kojem je raspeti Sin obradili su mnogi skladatelji, a sam Rossini svoju je Stabat Mater dovršio 1841. Kantata je nastala nakon što je proslavljeni i omiljeni majstor opere u naponu stvaralačke snage odlučio prestati sa stvaranjem tog glazbenog žanra i zasigurno je najvrjednije djelo iz te, kasnije, faze njegova stvaralaštva. Već je praizvedba u Parizu 1842. primljena s ovacijama, a čarobni spoj vjerskog i svečanog ozračja te dramatičnosti i radosnih melodija još oduševljava publiku zbog čega je često na repertoaru. Nakon što je čuo Rossinijevu Stabat Mater, pjesnik Heine zapisao je da je teatar izgledao kao "predvorje raja“. Poemu koja se sastoji od dvadeset strofa od po tri stiha Rossini je podijelio u deset stavaka. Dugim i tmurnim tonovima obojen početak slijede predivne melodije kasnijih stavaka.
Maestro Ivo Lipanović, koji će ravnati sljedećom splitskom izvedbom o strukturi i značaju djela zapisao je sljedeće: "Glazbena struktura podijeljena je u deset međusobno nezavisnih dijelova: jedino u finalu nalazimo povratak teme iz uvoda, a osim u tri slučaja, kad to traži formalno jedinstvo stiha, među njima nema nikakve povezanosti, već egzistiraju kao samostalne cjeline građene prema vlastitim formalnim zakonima.
U ovom Rossinijevu djelu uvijek i svugdje prevladava melodija – i u solima, i u zboru – dok orkestar ima izražajniju ulogu od gole pratnje i podrške ansamblima. Da bi se shvatila važnost orkestra, dovoljno je obratiti pažnju na sam uvod djela i najavu najvažnijih tema te zvuk unisono limenih puhača u Inflammatusu. Nadalje, izbor instrumentalnih boja, ritmička struktura i izražajnost melodijske linije otkrivaju veliku ulogu i odgovornost povjerenu orkestru.
Ostali strukturni elementi – skoro "betovenovske" pauze, ritmička sinkopacija, a cappella zborovi, kontrapunktske imitacije i finalna fuga – ipak ostaju u službi tipičnog talijanskog vokalnog (belcanto) stila. Rossinijev Stabat Mater stoga je važan glazbeni dokument, kako samog autora tako i cijele epohe, postavši jednim od najizvođenijih i najpopularnijih skladbi cjelokupne glazbene literature. Ovim djelom je otvoren put novim estetskim shvaćanjima sakralne glazbe, njeno približavanje duhu vremena i tadašnjim opernim tradicijama, koja će jedan od svojih vrhunaca doživjeti kasnijim velebnim Verdijevim Requiemom.“
