Kralj domaćeg art-rocka ili žrtva vlastite pretencioznosti? Ovisno o njegovu kreativnom raspoloženju, Urbana možete promatrati s obje strane te “barikade”. No kako god okrenuli, bivši šef Laufera zvuči kao čovjek koji sebe doživljava krajnje ozbiljno – njegovi uzori obuhvaćaju Johanna Sebastiana Bacha, oksfordske depresivce Radiohead i američkog pionira minimalizma Stevea Reicha. Uz ostale, njima pripada i slavni Čeh Milan Kundera koji se našao i u naslovu novog CD-a. Urbanov “pravi” album – popraćen eksperimentalnim filmom – morat će pričekati do kraja godine. Zasad smo dobili šest pjesama donekle povezanih temom “besmrtnosti”, a one ne otkrivaju revolucionarne zvučne pomake: kombinacija repetitivne elektronike u naslovnoj skladbi, ambijentalne baladičnosti (lirska „Kasno je za ljubav“) i škriputave rokerske distorziranosti („Otporan na život“) odavno su postale njegov glazbeni trademark.
Isporučeni tipičnim melodramatičnim vokalnim tikovima, tekstovi su posebna i još važnija priča. Ipak, bez tih promišljenih stihova – lišenih humora i puštenih da kruže bespućima poetske zbiljnosti – Urban ne bi bio Urban. Ako ništa drugo, njegova poetizirana verzija rocka, kakvu su mnogo prije njega usavršili dvojica Davida – Bowie i Sylvian – još donekle funkcionira u posebno dizajniranom i hermetičnom svijetu, u kojem se sve, pa i smrt, može promatrati kao ambiciozni umjetnički koncept.
